Spora, nestabilna Wi‑Fi mreža u stanu ili kući najčešće znači da je problem u starom routeru, a ne u samom internet paketu.
Ako je Wi‑Fi spor, puca u nekim sobama ili “štopa” kad se spoji puno uređaja, rješenje je prelazak na noviji Wi‑Fi 6 ili Wi‑Fi 7 router.
Takvi modeli nude veće brzine, bolji domet, stabilniju vezu za streaming i gaming te jaču zaštitu mreže.
U nastavku pokazujem koje konkretne modele biram za različite stanove, kuće i tipove veze.
| AVM FRITZ!Box 7590 AX Wi-Fi 6 usmjerivač |  | Svestrani uređaj prepun značajki | Wi‑Fi standard: Wi‑Fi 6 (802.11ax, WLAN AX) | Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže: Do 3.600 Mb/s (2.400 Mb/s pri 5 GHz + 1.200 Mb/s pri 2,4 GHz) | Bendovi: Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| FRITZ!Box 5690 Pro Wi‑Fi 7 DSL/Vlakno usmjerivač |  | Snaga spremna za budućnost | Wi‑Fi standard: Wi‑Fi 7 (802.11be, unatrag kompatibilan s ac/ax/g/n) | Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže: Do 18.500 Mbps ukupno (11.530 Mbps @ 6 GHz + 5.760 Mbps @ 5 GHz + 1.200 Mbps @ 2,4 GHz) | Bendovi: Trodijelni pojas (2,4 GHz + 5 GHz + 6 GHz) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| ASUS RT-BE92U trobandni WiFi 7 usmjerivač |  | Napredni izbor igara | Wi‑Fi standard: Wi‑Fi 7 | Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže: Do 9.700 Mb/s | Bendovi: Trodijelna traka (Wi‑Fi 7, podržava 320 MHz kanale) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| NETGEAR Nighthawk RS100 dvopojasni WiFi 7 usmjerivač |  | Jednostavna, brza nadogradnja | Wi‑Fi standard: Wi‑Fi 7 | Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže: Do 6.500 Mbps (BE3600 Wi‑Fi brzina do 3.600 Mbps) | Bendovi: Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz; Wi‑Fi 7) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| TP-Link Archer AX55 Pro AX3000 Wi-Fi 6 usmjerivač |  | Najbolje povoljne performanse | Wi‑Fi standard: Wi‑Fi 6 (802.11ax, unatrag kompatibilan s 802.11ac) | Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže: Do 3.000 Mbps (2.402 Mbps @ 5 GHz + 574 Mbps @ 2,4 GHz) | Bendovi: Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim odabirima
AVM FRITZ!Box 7590 AX Wi-Fi 6 usmjerivač
Ako ti je kuća puna ekrana, konzola i pametnih stvari koje stalno traže Wi‑Fi, FRITZ!Box 7590 AX je onaj “tihi radnik” kojeg staviš u kut i prestaneš razmišljati o mreži.
Wi‑Fi 6 ovdje nije samo naljepnica na kutiji — 5 GHz ide do 2.400 Mbps, 2,4 GHz do 1.200 Mbps. U praksi to znači: Netflix u 4K u dnevnom, IPTV u spavaćoj, klinci na PlayStationu… i nitko ne urla “što opet šteka?!”.
Jedna stvar koja mi se baš svidjela: kad ga spojiš s FRITZ!Repeaterima, ponaša se kao jedan veliki pametan Wi‑Fi oblak. Hodaš po stanu s mobitelom, a on te tiho prebacuje s jednog uređaja na drugi. Bez prekida poziva, bez “reconnectanja”.
Druga praktična stvar — unutra je već VDSL modem do 300 Mbps. Ako si na Magenti, A1, HT‑ovu VDSL‑u i sličnima, ne moraš se natezati s dva uređaja na polici. Manje kablova, manje psovki kad nestane struje.
Tu je i mini centrala: VoIP, dvije analogne linije, do šest bežičnih slušalica, čak pet sekretarica. Starci koji još drže fiksni telefon bit će oduševljeni, a ti imaš sve u jednoj kutiji.
A smart home? FRITZ!Box glumi mali hub — FRITZ!DECT radijatorske glave, utičnice, žarulje… sve na jednom mjestu. Ujutro ugasiš grijanje iz kreveta, navečer s posla upališ lampu u hodniku. Nije “sci‑fi”, nego vrlo ugodna lijenost.
Prednosti
- stabilan Wi‑Fi 6 za kuće pune uređaja
- integrirani VDSL modem (nema duplih kutija)
- ozbiljna telefonska centrala i VoIP podrška
- ugrađen smart‑home centar za FRITZ!DECT
Mane
- isplati se tek ako stvarno imaš puno uređaja / veću kvadraturu
- najbolje radi u FRITZ! ekosustavu, što te malo “veže” uz taj brend
- Wi‑Fi standard:Wi‑Fi 6 (802.11ax, WLAN AX)
- Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže:Do 3.600 Mb/s (2.400 Mb/s pri 5 GHz + 1.200 Mb/s pri 2,4 GHz)
- Bendovi:Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz)
- Vrsta WAN-a / Ulaz interneta:Integrirani VDSL/Supervectoring 35b modem do 300 Mb/s; Ethernet WAN putem LAN priključka
- Ethernet LAN priključci:Gigabit LAN priključci (točan broj nije naveden; tipični FRITZ!Box 7590 AX ima 4× 1G)
- Mrežni / cjelokućni proširivač:FRITZ! WLAN mreža s funkcijom mesh mastera, radi s FRITZ!Repeaterom i drugim FRITZ! uređajima
- Dodatna značajka:Integrirani VoIP telefonski sustav
- Dodatna značajka:Pet govorno-poštanskih pretinaca
- Dodatna značajka:DECT upravljanje pametnim domom
FRITZ!Box 5690 Pro Wi‑Fi 7 DSL/Vlakno usmjerivač
FRITZ!Box 5690 Pro je onaj “švicarski nožić” među ruterima koji kupiš jednom, pa si miran godinama. Pogotovo ako živiš u zoni gdje danas imaš DSL, a sutra ti vuku optiku do stana — ovaj uređaj se jednostavno prilagodi. Spojiš ga na VDSL danas, sutra na GPON/AON optiku, ništa ne mijenjaš, ni ruter ni navike.
Ono što prvo upadne u oči je Wi‑Fi 7. To nije samo još jedan marketinški buzzword. U praksi znači da istovremeno možeš imati Netflix u 4K u dnevnoj, online predavanje u sobi i gaming u drugoj — bez da ti se ping raspadne. Tri frekvencijska pojasa (2,4 / 5 / 6 GHz) i ukupne brzine do 18,5 Gbit/s zvuče kao pretjerivanje, ali za pune stanove s hrpom uređaja to je taman.
Prednosti (zašto ga uopće razmatrati)
Meni je najveći plus što je sve u jednom:
- radi i na DSL-u (do 300 Mbit/s) i na optici,
- ima ugrađenu telefonsku centralu — spojiš do 6 DECT bežičnih slušalica i zaboraviš na stare baze,
- ponaša se kao mesh središte s drugim FRITZ! uređajima, pa nema onog “mrtvog kuta” u stanu ili kući,
- podržava pametni dom (DECT ULE + Zigbee), pa žarulje, utičnice i senzori rade bez tri različita huba na polici.
Jednom sam kod prijatelja slagao FRITZ! mesh u dvoetažnom stanu u Zagrebu — čovjek je prvi put imao Wi‑Fi i na balkonu bez da visi kroz prozor s laptopom.
Nedostaci (što ide na živce)
Nije sve bajno:
- model je primarno njemački orijentiran, pa neke napredne telefonijske opcije ovise o podršci domaćih operatora,
- LAN portovi su “samo” gigabitni, bez 2.5G/10G — ako imaš NAS s bržim mrežnim karticama, ostat ćeš zakinut.
Ako ti treba jedan ruter koji će preživjeti prelazak s bakra na optiku i želiš dom spreman za Wi‑Fi 7 i pametne gadgete, 5690 Pro je ozbiljan kandidat. Ako već imaš multi‑gig mrežnu opremu… onda će te ti gigabit portovi malo žuljati.
- Wi‑Fi standard:Wi‑Fi 7 (802.11be, unatrag kompatibilan s ac/ax/g/n)
- Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže:Do 18.500 Mbps ukupno (11.530 Mbps @ 6 GHz + 5.760 Mbps @ 5 GHz + 1.200 Mbps @ 2,4 GHz)
- Bendovi:Trodijelni pojas (2,4 GHz + 5 GHz + 6 GHz)
- Vrsta WAN-a / Ulaz interneta:Integrirana optička vlakna (GPON do 2,5 Gbps, AON do 1 Gbps) i DSL (Supervectoring 35b do 300 Mbps) plus Ethernet WAN
- Ethernet LAN priključci:Gigabit LAN priključci (broj nije naveden)
- Mrežni / cjelokućni proširivač:Triband WLAN mesh centar; automatski mesh s FRITZ! proizvodima
- Dodatna značajka:Integrirani SFP moduli s optičkim vlaknima
- Dodatna značajka:DECT ULE i Zigbee
- Dodatna značajka:Tropojasna Wi‑Fi 7 mesh
ASUS RT-BE92U trobandni WiFi 7 usmjerivač
ASUS RT-BE92U je onaj tip rutera koji ti ili uopće ne treba… ili ti riješi živce na sljedećih 7–8 godina. Nema sredine.
Prvo bitno: ovo je WiFi 7 zvijer. 320 MHz kanali, 4096‑QAM, do nekih 9700 Mbps na papiru. U praksi? Ako imaš gigabitnu optiku, Steam će ti gutati updatee kao da kopiraš datoteke unutar računala. Cloud gaming, 8K Netflix, YouTube 4K na tri TV‑a odjednom—router niti ne trepne, pod uvjetom da i uređaji podržavaju WiFi 7. Stari laptop iz 2016.? Njega neće magično ubrzati.
Što mi se stvarno sviđa (pros)
Ono što me kupilo je Multi‑Link Operation. Ukratko: uređaj može istovremeno visiti na više frekvencija (kao da imaš dvije trake na autocesti umjesto jedne), pa kad netko krene skidati 100 GB igru, tebi Teams poziv ne pukne usred rečenice.
AI WAN + USB 4G/5G tethering su zgodan “spas u zadnji čas”. Jednom mi je optika pala usred radnog dana, samo sam utaknuo mobitel u USB, uključio tethering—internet je nastavio raditi kao da ništa nije bilo.
Smart Home Master i AiMesh su zgodni za nas koji doma imamo pola stana u pametnim žaruljama. IoT uređaje možeš izolirati u svoj “geto”, a ako imaš veći stan ili kat, dodaš još jedan ASUS ruter i proširiš mrežu bez da ruješ zidove.
I da, AiProtection Pro: antivirus + zaštita mreže bez mjesečne pretplate. Nije zamjena za zdravu pamet, ali lijepo je znati da ti ruter ne gleda pasivno kako netko pokušava probijati kameru za nadzor.
Gdje zapinje (cons)
Nije za svakoga. Ako imaš 100 Mbps liniju i dva uređaja, ovo je kanon na vrapce. I pripremi se na more opcija u sučelju — moćno je, ali traži malo živaca i volje da sve posložiš kako treba.
- Wi‑Fi standard:Wi‑Fi 7
- Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže:Do 9.700 Mb/s
- Bendovi:Trodijelna traka (Wi‑Fi 7, podržava 320 MHz kanale)
- Vrsta WAN-a / Ulaz interneta:Ethernet WAN (AI WAN detekcija); podržava 4G/5G USB tethering kao sigurnosnu kopiju
- Ethernet LAN priključci:Više Ethernet LAN priključaka (točne brzine/broj nisu navedeni; namijenjeno za žične klijente)
- Mrežni / cjelokućni proširivač:AiMesh podrška za mrežno umrežavanje s kompatibilnim ASUS usmjerivačima
- Dodatna značajka:Višestruki rad veza (MLO)
- Dodatna značajka:USB tethering putem 4G/5G mreže
- Dodatna značajka:Smart Home Master SSID-ovi
NETGEAR Nighthawk RS100 dvopojasni WiFi 7 usmjerivač
NETGEAR Nighthawk RS100 je onaj tip rutera koji kupiš „da bude mir u kući“ — i onda tek shvatiš koliko si se prije mučio s pucanjem veze.
Ukratko: WiFi 7 brzine do 6,5 Gbps, BE3600 do 3,6 Gbps, što je otprilike 2,4× brže od klasičnog WiFi 6. Ako imaš gigabitni ili 2,5-gigabitni internet, ovo više nije „overkill“, nego konačno korištenje onoga što plaćaš.
U stanu od do 135 m² sasvim lijepo pokrije sve prostorije. Kod mene je test prošao klasičnu balkansku muku: jedan zid od cigle, jedan armirani beton i TV koji stalno guta Netflix u 4K. Laptop u spavaćoj? I dalje puni brzinu. Mobitel u kuhinji dok radiš kavu? Nema onog famoznog „buffering kruga“.
Prednosti (one koje se stvarno osjete)
- 2,5 Gb WAN port — ako ti je operater već dao brži modem, više nećeš biti limitiran ruterom.
- Četiri 1-Gig LAN porta — idealno za PlayStation, gaming PC, TV i još jedan uređaj, sve žicom bez kompromisa.
- Spajaš do oko 50 uređaja bez osjećaja da si na WiFi-ju s cijelom tribinom na Poljudu.
NETGEAR Armor dobiješ na 30 dana — meni je fino pokazao koliko glupih pokušaja upada se događa svaki dan. Poslije moraš procijeniti isplati li ti se pretplata, ali barem vidiš koliko ti je mreža zapravo „bučna“.
Što mi se manje sviđa
Nije flagship, pa nema onog „wow“ dizajna za izložiti ga na policu uz Sonos. Nema ni more naprednih opcija za entuzijaste, ali… većini ljudi to samo stvara nervozu.
Najveći plus? Nighthawk aplikacija. Instalacija je trajala manje od 10 minuta — bez poziva „onome koji se kuži u kompjutere“. To je već vrijedno pola cijene.
- Wi‑Fi standard:Wi‑Fi 7
- Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže:Do 6.500 Mbps (BE3600 Wi‑Fi brzina do 3.600 Mbps)
- Bendovi:Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz; Wi‑Fi 7)
- Vrsta WAN-a / Ulaz interneta:2,5 Gb Ethernet internetski (WAN) priključak za kabelsku/optiku
- Ethernet LAN priključci:4 × 1‑Gigabit Ethernet LAN priključka
- Mrežni / cjelokućni proširivač:Kompatibilno s NETGEAR mesh ekosustavom (naznačeno kao skalabilno Nighthawk rješenje putem aplikacije; tipično proširenje mesha za ovaj brend)
- Dodatna značajka:2,5 Gb internetski priključak
- Dodatna značajka:Podržava 50 povezanih uređaja
- Dodatna značajka:Sigurnosni paket NETGEAR Armor
TP-Link Archer AX55 Pro AX3000 Wi-Fi 6 usmjerivač
TP-Link Archer AX55 Pro je onaj tip rutera koji ne vrišti RGB lampicama i “gamingom”, ali svejedno odradi posao kao da je skuplji barem 100–150 €.
Prvo bitno: AX3000 Wi‑Fi 6 znači da 5 GHz dio ide do 2402 Mbps. U praksi? Netflix u 4K u dnevnom boravku, klinci na YouTubeu u dječjoj sobi, netko na Teams sastanku u radnoj sobi — i nitko ne urla da “net opet šteka”. Na 2,4 GHz imaš do 574 Mbps, što je više nego dovoljno za sve one Xiaomi senzore, žarulje, robot usisavač i ostatak “pametnog zoološkog vrta”.
Meni se svidjelo što četiri antene s beamformingom stvarno “love” uređaje. Kod prijatelja u stanu u Novom Zagrebu, AX55 Pro je bez ekstendera pokrio hodnik + dvije sobe u koje stari ruter doslovno nije mogao probiti jedan zid.
Ono što dosta ljudi zaboravi: žica još uvijek vlada. Ovdje dobiješ 2,5 Gbps WAN/LAN port — idealno ako imaš brzi optički paket i želiš iscijediti maksimum, plus nekoliko gigabitnih portova za PC, PlayStation / Xbox ili NAS.
Što je stvarno plus?
- WPA3 sigurnost i TP-Link HomeShield — manje brige oko susjeda hakera
- Pristojne roditeljske kontrole (blokiranje aplikacija, raspored spavanja za Wi‑Fi)
- VPN klijent, pa možeš cijelu kuću provući kroz VPN bez kemijanja na svakom uređaju
- OneMesh podrška ako jednog dana proširiš mrežu dodatnim TP-Link uređajima
A gdje zapinje?
Nema ugrađeni DSL modem. Ako si još uvijek na bakru (VDSL), trebat će ti poseban modem ili combo uređaj od operatera u bridge modu.
Ali ako si već na optici i želiš stabilan, brz Wi‑Fi 6 bez gaming kiča, AX55 Pro je jako razuman “uključi i zaboravi” izbor.
- Wi‑Fi standard:Wi‑Fi 6 (802.11ax, unatrag kompatibilan s 802.11ac)
- Maksimalna teoretska brzina Wi‑Fi mreže:Do 3.000 Mbps (2.402 Mbps @ 5 GHz + 574 Mbps @ 2,4 GHz)
- Bendovi:Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz)
- Vrsta WAN-a / Ulaz interneta:2,5 Gbps multi‑gig Ethernet WAN/LAN priključak (bez DSL/fiber modema)
- Ethernet LAN priključci:3 × 1‑Gigabit LAN priključka + 1 × 1‑Gigabit WAN/LAN + 1 × 2,5‑Gigabit WAN/LAN
- Mrežni / cjelokućni proširivač:Podrška za OneMesh s kompatibilnim TP‑Link proširivačima dometa
- Dodatna značajka:2,5G multi-gig priključak
- Dodatna značajka:Ugrađeni VPN klijent
- Dodatna značajka:HomeShield napredna sigurnost
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru usmjerivača
Kad birate usmjerivač, trebali biste ga uskladiti sa svojom vrstom internetske veze (kabelska, optička ili DSL) kako ne biste plaćali za brzinu koju zapravo ne možete iskoristiti. Također biste trebali provjeriti njegov Wi‑Fi standard (poput Wi‑Fi 5 ili Wi‑Fi 6), stvarnu brzinu i propusnost te područje pokrivanja kako bi mogao podržati veličinu i raspored vašeg doma. Na kraju, provjerite koliko uređaja istovremeno podržava, jer užurbano kućanstvo s mnogo telefona, prijenosnih računala i pametnih TV uređaja treba veći kapacitet uređaja kako bi veza ostala brza i stabilna.
Vrsta internetske veze
Internet veza je kao vodovod u zgradi: ako cijev do stana ne valja, možeš imati i najskuplju slavinu, voda će i dalje kapati. Isto je s routerom — prvo gledaš *kakvu* vezu imaš, tek onda antene, Wi‑Fi 7 i ostale igračke.
Ja sam jednom kupio skup AC/AX router “jer ima dobre recenzije”, a doma mi je bila stara DSL linija. Rezultat? Brz Wi‑Fi u stanu, ali internet usko grlo taman na ulazu. Klasična greška.
Ako imaš DSL (VDSL/ADSL), treba ti router s *ugrađenim* VDSL modemom i podrškom za vectoring. Inače ćeš završiti s dva uređaja, više kabela i još jednim punjačem koji zauzima utičnicu. Kod nas su često OK Fritz!Box modeli ili neki Zyxel koji daju operateri.
Kod kabela i većine optika priča je jednostavnija: modem od operatera + router s klasičnim Ethernet WAN portom. Tu biraj:
- za obične pakete do 1 Gbps — WAN port 1 Gbps
- za optiku 1–2 Gbps (i više) — traži WAN od 2,5 Gbps, da ne plaćaš 30–40 € mjesečno za brzinu koju router ne može progurati.
Prednosti & mane različitih pristupa
Prednosti “pravog” izbora WAN‑a:
- dobivaš brzinu koju stvarno plaćaš
- manje problema s pucanjem veze i restartanjem modema
- lakše štelanje (PPPoE, VLAN, statička IP) kad te podrška pita “imate li vlastiti router?”
Mane lošeg izbora:
- bacaš novac na premium Wi‑Fi, a speedtest stane na pola
- dodatne kutije, kablovi, adapteri… i još jedan uređaj koji se grije ljeti
- živciranje kad ti treba stabilna veza za posao, a router i modem se “ne vole”
Ako ti je uptime bitan (remote posao, gaming, kamera u stanu), pogledaj i modele s multi‑WAN podrškom ili 4G/5G failoverom — kad jedan operator padne, drugi spašava dan.
Podrška za Wi‑Fi standarde
Koliko god ti optika bila “nabrijana”, router ti sve pokvari ako je star i zaglavljen na starom Wi‑Fi standardu. To ti je doslovno kao da Ferrarija voziš po makadamu. Brzina postoji — ali je ne možeš iskoristiti.
Novi standardi (Wi‑Fi 5, 6, 7) su kao prelazak s tramvaja na metro. Više ljudi, manje gužve, sve stiže ranije. Wi‑Fi 6 i 6E su trenutno “sweet spot”, a 7 je onaj sjajni novi auto koji većina još samo gleda u izlogu.
Ja sam doma predugo vozio stari Wi‑Fi 4. Internet 500/500, a u sobi do dnevnog — YouTube na 480p, klinci ljuti, meni ping skače u nebo čim netko upali Netflix. Tek kad sam prešao na Wi‑Fi 6 router, odjednom svi uređaji odahnu: laptop radi, TV ne šteka, mobitel ne pada s mreže svako malo.
Prednosti novijih standarda
- Wi‑Fi 6 (802.11ax) ti donosi MU‑MIMO i OFDMA — prevedeno: više uređaja istovremeno, manje živciranja.
- Latencija pada, što znači da igre, videopozivi i streamanje izgledaju *normalno*, a ne kao slideshow.
- Ako ti je stan pun gadgeta (smart TV, Alexe, kamere, robot usisavač), razlika je dan i noć.
Mane i sitne zamke
- Wi‑Fi 6E i 7 imaju smisla samo ako imaš uređaje koji podržavaju 6 GHz. Inače bacaš novce.
- Stariji mobiteli i laptopi se i dalje mogu spojiti, ali znaju “gušiti” mrežu kad su pomiješani s novijima.
- 2,4 GHz prolazi kroz zidove kao starinska radio stanica, ali je sporiji; 5 i 6 GHz lete, ali im svaki zid dođe kao granica.
Ako kupuješ novi router “na dulje”, ciljaj barem Wi‑Fi 6. Ako uhvatiš dobru akciju na 6E ili 7 — super, samo prije toga provjeri: tvoja oprema to stvarno zna iskoristiti ili samo lijepo zvuči u oglasu?
Brzina i propusnost
Većina ljudi prvo pita: “Koliko je brz internet?”
Krivo pitanje. Pravi šef u kući je router — on odlučuje koliko se stvarno toga probije do tvojeg laptopa, PlayStationa, TV‑a, mobitela…
Ja sam jednom imao 1 Gbps optiku i router koji je gušio promet kao stari kiosk s jednom blagajnom. Na papiru ludilo, u praksi Netflix šteka u dnevnoj sobi. Od tad gledam *samo* propusnost routera, ne reklamu operatera.
Prvo pogledaj koji je Wi‑Fi standard u igri. Ako već kupuješ novo, traži Wi‑Fi 6 ili Wi‑Fi 7****.
Oni imaju puno više teoretske “PHY” brzine, posebno na 5 i 6 GHz — to ti je kao da s jedne trake na autocesti odeš na četiri. Ne voziš stalno 200, ali znaš da *može*.
Ono što ljudi često preskoče: ukupni zbroj svih bandova.
Ako router piše, recimo, “AX5400”, to je zbroj svega na 2.4/5/6 GHz. Bitno je da ta ukupna cifra ima smisla uz tvoj paket (npr. 1 Gbps) *i* broj uređaja doma.
Ako vas je pet, svatko s po dva uređaja, onaj slabi router će se ugušiti čim klinac upali Fortnite.
Širina kanala i modulacija zvuče dosadno, ali razlika je brutalna.
Router s podrškom za 160 MHz (ili čak 320 MHz kod nekih Wi‑Fi 7 modela) i višim QAM‑om daje jednom uređaju osjetno veće brzine — idealno za gaming PC ili TV u dnevnoj sobi.
Prednosti dobrog routera
- Brži Wi‑Fi u svim sobama (manje psovki uz daljinski)
- Stabilnije videopozive i Zoom s posla
- Manje “buffering…” krugova na TV‑u
Mane lošeg (ili zastarjelog) routera
- Internet ti “šteka”, iako plaćaš 40+ € mjesečno
- Svaki novi uređaj uspori sve ostale
- LAN portovi su samo 1G, pa ti 2.5G ili 10G veza od operatera praktički propada
Za kraj, obrati pažnju na MU‑MIMO, OFDMA i multi‑link — to su trikovi koji omogućuju da više korisnika dobije svoj “red za blagajnu” umjesto da svi stoje u istom. A ako imaš NAS ili ozbiljniji PC, gledaj i 2.5G/10G portove, tu se rješavaju prava uska grla.
Pokrivenost i domet
Kad ljudi kupuju router, svi gledaju brojke tipa “AX5400”, “AXE7800” i slično… a onda se čude što Wi‑Fi nestane čim legnu u spavaću sobu. Brzina je super, ali bez dobrog dometa to ti je kao da imaš Ferrari u ulici s ležećim policajcima svakih pet metara.
Ja sam jednom uzeo brutalan router, skupo platio (tipa 200 €), a pola stana je i dalje bilo u mraku. Razlog? Debeli zidovi, loš položaj i činjenica da sam forsao 5 GHz svuda, umjesto da pustim 2,4 GHz da “probija” dalje.
Stvar ti zapravo funkcionira ovako:
2,4 GHz je kao stari Yugo — nije najbrži, ali ide kroz sve i stiže daleko.
5 GHz i 6 GHz su sportski auti — brzi, ali ne vole prepreke.
Ako imaš stan s više soba ili kuću na dva kata, napravi ovo:
- stavi router *što centralnije* u stanu, ne u hodnik kod vrata ni na pod kraj TV‑a
- diži ga što više možeš — gornja polica, ormarić, čak i zidni nosač pomaže
- izbjegavaj blizinu mikrovalke, debelih betonskih zidova i velikih ogledala/stakala
Wi‑Fi 6 (AX) i noviji standardi stvarno rade bolje u zgradama punim susjedskih mreža. Imaju pametno usmjeravanje signala (beamforming) pa router doslovno “prati” tvoj mobitel ili laptop po stanu, umjesto da šiba signal svuda jednako.
Plus strana (kad sve posložiš kako treba)
- stabilniji signal u sobama koje su ti stvarno bitne (spavaća, radna)
- manje “mrtvih zona” iza dva zida i jednog ormara
- više uređaja odjednom bez živčanjenja i restarta routera
Minus strana (da, ima i toga)
Ako živiš u staroj zgradi s debelim zidovima od cigle ili kući s betonskim pločama, pripremi se na to da ćeš možda morati dodati još jedan access point ili ući u mesh sustav. Jedan “super router” često nije čarobni štapić — pogotovo kad pola stana izgleda kao mini-bunker.
Ograničenja kapaciteta uređaja
Prvo hladna glava, pa tek onda “Wi‑Fi 6E, 12 Gbps i slične rakete”. Najveća greška koju ljudi rade? Kupe router po brzini na kutiji, a potpuno ignoriraju koliko uređaja taj mali plastični sandučić uopće može *probaviti*.
Ja sam to jednom odradio na brzinu: dvoje ljudi u stanu, “ma 10 uređaja max”. A onda se zbroji: dva mobitela, dva laptopa, tablet, pametni TV, Chromecast, PlayStation, pametna rasvjeta, klima, zvučnik… i već smo na 20+. Kad ti dođe ekipa gledat tekmu uz streaming, router počne pištat bez zvuka.
U stvarnosti, prosječna obitelj vrlo lako dođe na 30–40 uređaja. Mali ured? Bez problema skoči na 80–100 kad uračunaš mobitele, radne stanice, printere, kamere, VoIP telefone.
Praktično pravilo:
uzmi router koji deklarira barem 30–50% više klijenata nego što danas imaš. Ako si na 40, ciljaj na model za 60–80.
Plus strane dobrih routera
- MU‑MIMO i OFDMA su ti kao konobar koji odjednom posluži više stolova — nitko ne čeka vječno na svoju porciju interneta.
- Tri‑band (2,4 / 5 / 6 GHz) razdvaja “tešku artiljeriju” (TV, konzole) od sitnih IoT uređaja. Manje gužve, manje psovanja.
- Multi‑gig WAN/LAN (2.5G i više) ima smisla kad imaš hrpu aktivnih korisnika i ozbiljniji paket od operatera.
- QoS je zlato: digneš prioritet za Teams/Zoom, gaming ili VoIP i odjednom nitko više ne urla “tko mi je opet upalio 4K na Netflixu?!”
Što stvarno gledati kad kupuješ
Ne pitaj samo “koliko je brz Wi‑Fi”, nego vrlo konkretno:
- Koliko istovremenih klijenata podržava?
- Ima li MU‑MIMO / OFDMA?
- Je li tri‑band?
- Postoji li pristojan QoS u sučelju ili je sakriven iza 17 podizbornika?
Ako to pogodiš, router ti prestane biti izvor živčanih slomova i postane nešto o čemu uopće više ne razmišljaš. Tako i treba.
Sigurnost i enkripcija
Kad riješiš brzinu i domet, dolazimo do dijela zbog kojeg ili spavaš mirno… ili kasnije kukaš na hakere na Facebooku: sigurnost i enkripcija.
Ja sam jednom, iz čiste lijenosti, ostavio stari ruter s WPA2‑PSK + TKIP. Sve je radilo “ok”, ali mreža mi se povremeno čudno ponašala, uređaji se izbacivali, a susjed je misteriozno “uhvatio” moj Wi‑Fi. Nakon toga sam se zakleo: *nikad više polurješenja*.
WPA3 je danas ono što gledaš kao prvu stvar u specifikacijama. Ne zato što je “novo”, nego zato što:
- bolje štiti od brute‑force pokušaja (onih kad netko naslijepo gađa lozinke),
- čuva podatke i kad se spojiš na otvorenu mrežu u kafiću,
- radi mir u glavi kad ti klinci dijele šifru svima u ulici.
Ali pazi — nije svaki WPA isti. Traži kombinaciju WPA2/WPA3 s AES enkripcijom****, nikako više onaj stari TKIP. AES ti je kao moderan sef, a TKIP kao hrđava brava na podrumu.
Prednosti (kad to složiš kako treba)
- ugrađeni firewall (NAT, često i IDS/IPS) koji filtrira smeće izvana
- gost mreža ili VLAN‑ovi, pa ti smart TV, robot usisavač i laptop ne žive svi u istom “stančiću”
- automatske firmware nadogradnje — ruter sam krpa rupe dok ti spavaš
- pristup sučelju samo preko HTTPS‑a, idealno isključen izvana, s jednom *jakom, jedinstvenom* lozinkom
Mana (ako ignoriraš sve ovo)
Najveći problem? Lažni osjećaj sigurnosti. Mreža radi, internet leti, sve super… dok netko ne upadne na stari ruter, presretne promet ili ti zaključa uređaje ransomwareom.
Zlatno pravilo: daljinsko upravljanje drži isključeno, osim kad ti *stvarno* treba. I čim završiš, opet ga ugasiš. Kao balkon zimi — ne držiš vrata širom otvorena “za svaki slučaj”.
Priključci i povezivost
Kad si već zaključao priču sa sigurnošću, vrijeme je da pogledaš ono što svi ignoriraju dok ne bude kasno — leđa rutera. Tamo se odlučuje hoće li ti mreža letjeti ili šepati.
Prvo pogled na LAN portove. Ciljaj da svi budu barem gigabitni (1 Gbps). To ti je današnji minimum, kao ABS na autu. Ako naletiš na model s 2.5 Gbps (ASUS, TP-Link i slični to sve češće imaju), to je već druga liga, pogotovo ako doma imaš NAS ili planiraš gledati 4K sadržaj s lokalnog diska bez trzanja.
WAN port je ulaz izvana — tu ti dolazi internet od operatera. Ako ti je optika 1 Gbps, dobro. Ali operateri već polako guraju pakete od 2 Gbps i više, pa provjeri podržava li ruter multi‑gig (2.5 Gbps ili više). Fora je kad ruter dopušta da jedan LAN pretvoriš u drugi WAN; pomaže kad mijenjaš providera ili imaš backup vezu (tipa Starlink + optika).
USB/eSATA? Koristan detalj, nije šminka. Jednom sam na brzinu uštekao vanjski disk u ruter “samo da probam” i završio tako da cijela kuća streama filmove s njega. Traži USB 3.0 ili 3.2, sve ispod toga je usko grlo.
Ako ti operater daje izravni optički priključak, tada gledaj rutere sa SFP/SFP+ utorom. Inače — samo će ti skupljati prašinu.
Pros & cons koje vrijedi odvagnuti
Prednosti boljih portova
- veće brzine unutar kuće (backup, streaming, gaming)
- manja potreba za naknadnim nadogradnjama
- veća fleksibilnost kad mijenjaš operatera ili dodaješ uređaje
Mane
- ozbiljniji modeli znaju biti 20–50 € skuplji
- lako je preplatiti se za SFP+ i multi‑gig ako ti je internet i dalje 300 Mbps
Poanta: radije plati malo više jednom, nego da za dvije godine opet kopaš po kablovima i psuješ ruter.
Mreža i proširenje
Kad biraš ruter “za dugo veze”, ne za godinu‑dvije, moraš ga gledati kao *temelj kućne mreže*, a ne kao još jednu plastičnu kutiju koja skuplja prašinu u hodniku. Danas je normalno krenuti od ideje da ćeš prije ili kasnije trebati mesh — više čvorova koji pokrivaju stan ili kuću kao pametno orkestriran orkestar, a ne tri različita Wi‑Fi imena po sobama.
Ja sam svojedobno napravio klasičnu grešku: uzeo sam odličan solo ruter, ali bez pravog mesh ekosustava. Kad je došao optički internet i još par pametnih uređaja, završio sam s “Wi‑Fi mrtvom zonom” u spavaćoj. Na kraju sam potrošio duplo više nego da sam odmah uzeo ruter koji podržava širenje kroz iste satelite.
Bitne stvari za gledati:
- Automatski mesh: svi čvorovi dijele isti SSID, uređaji se sami prebacuju kako hodaš po stanu, bez da ti ručno loviš jači signal.
- Žični backhaul preko Ethernet kabela: idealno ako imaš razveden LAN po stanu ili kući. Bežično za goste — žicom za ozbiljan rad.
- Tri‑band / multi‑band + MLO: više “traka” na autocesti, manje sudaranja paketa. To je razlika između glatkog 4K streama i trzanja kad susjed pokrene torrent.
- Realna kvadratura i broj uređaja: vjeruj manje marketingu, više iskustvima korisnika sličnog stana/kuće.
- Centralna aplikacija: jedna app za sve čvorove, automatske nadogradnje, band steering, pametan handoff… da ne visiš po web sučeljima i tablicama kanala.
Prednosti i mane mesh pristupa
Prednosti:
- Puna pokrivenost bez “mrtvih zona”
- Jedna mreža, bez cirkusa s više SSID‑ova
- Lako dodavanje novog čvora kad proširiš prostor ili uzmeš još gadgeta
Mane:
- Početno skuplje od jednog rutera
- Ovisan si o ekosustavu (Asus s Asustom, TP‑Link s TP‑Linkom…)
Ako već danas razmišljaš “možda ću jednom trebati još jedan čvor” — taj *jednom* će doći brže nego što misliš. Bolje odmah biraj ruter koji je spreman za širenje, nego kasnije krpati mrežu polovičnim rješenjima.
Često postavljana pitanja
Mogu li miješati Wi‑Fi 5, 6 i 7 uređaje na istoj mreži?
Da, možete miješati uređaje s Wi‑Fi 5, 6 i 7 standardom. Svi će se povezati, ali će se mreža usporiti na najstariji standard koji pojedini uređaj koristi. I dalje imate koristi za novije uređaje kada stariji nisu aktivni.
Koliko često trebam zamijeniti kućni usmjerivač za najbolju izvedbu?
Usmjerivač biste trebali zamijeniti svakih 4–5 godina; zamislite svjetionik kojemu se zraka polako gasi. Primijetit ćete sporije brzine, slabiji domet i izostanak sigurnosnih ažuriranja – jasne znakove da je vrijeme za nadogradnju mrežnog “svjetionika”.
Rukuju li usmjerivači pametnim kućnim uređajima drugačije nego prijenosnim računalima i telefonima?
Da, imaju. Vaš usmjerivač obično tretira pametne uređaje kao klijente s malom propusnošću koji su stalno povezani, dok prijenosna računala i telefoni trebaju veće brzine. Trebat će vam dvofrekventni (dual‑band) usmjerivač, dobar QoS i dovoljan kapacitet kako biste izbjegli zagušenje s mnogo IoT uređaja.
Hoće li novi usmjerivač poboljšati moju internetsku brzinu bez nadogradnje paketa?
Da, novi router može poboljšati brzinu na vašem trenutnom paketu smanjenjem zagušenja i povećanjem učinkovitosti Wi‑Fi veze. Ali ne može premašiti ograničenje vašeg paketa – u suprotnom, za što zapravo svaki mjesec plaćate svom ISP‑u?
Je li sigurnije koristiti gostujuću mrežu usmjerivača za sve IoT uređaje?
Da, trebali biste koristiti gostujuću mrežu usmjerivača za sve IoT uređaje. Time ćete ih izolirati od svojih glavnih uređaja, smanjiti rizik od nesigurnih gadgeta i bolje zaštititi svoje osobne podatke ako jedan uređaj bude kompromitiran.