VR naočale danas mogu tvoj stan pretvoriti u svemirski brod, horor scenu ili esports arenu – pitanje je samo što ti i tvoj budžet trebaju.
Najbolje VR iskustvo bira se po tri stvari: vrsti igara, snazi računala/konzole i udobnosti. PlayStation VR2 nudi vrhunski prikaz za PS5. PICO 4 Ultra i Meta Quest 3 daju slobodu bez kabela. PC VR sustavi s praćenjem cijelog tijela nude najveću preciznost, ali traže jak hardver i više podešavanja.
U nastavku ti pokazujem koji tip igrača najbolje paše kojem od ovih pet glavnih pristupa.
| OVRDARK – Priča iz igre Do Not Open (PlayStation VR2) |  | Najbolja horor uronjenost | Vrsta proizvoda: VR survival horor igra (PS VR2 fizička + PS5 vaučer) | Platforma/Kompatibilnost: PlayStation VR2 + PlayStation 5 (NE OTVARAJ kod) | Fokus na slučaj upotrebe: Uranjajuće horor igranje, narativno istraživanje, rješavanje zagonetki | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| PICO 4 Ultra 256 GB – VR i headset za mješovitu stvarnost |  | Najbolji svestrani pemain | Vrsta proizvoda: Samostalni VR / uređaj za miješanu stvarnost | Platforma/Kompatibilnost: PICO samostalna platforma + PC (SteamVR/2D PC streaming) | Fokus na slučaj upotrebe: Igranje, fitness, sport, produktivnost, prostorni video, mješovita stvarnost | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Elitna traka s baterijom za Meta Quest 3 |  | Najbolja dodatna oprema za udobnost | Vrsta proizvoda: Dodatak za VR naočale (remen s baterijom) | Platforma/Kompatibilnost: Meta Quest 3 i Meta Quest 3S | Fokus na slučaj upotrebe: Dulje, udobnije VR gaming sesije | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| VIVE Ultimate Tracker paket od 3 komada + dongle – praćenje cijelog tijela za VR |  | Najbolje praćenje cijelog tijela | Vrsta proizvoda: Dodatna oprema za praćenje cijelog tijela za VR | Platforma/Kompatibilnost: Samostalni VR headseti i PC VR (putem VIVE bežičnog donglea) | Fokus na slučaj upotrebe: Poboljšana potpuna tjelesna uronjenost za VR igre i mješovitu stvarnost | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| PlayStation®VR2 |  | Najbolje za PS5 igrače | Vrsta proizvoda: Vezana VR slušalica za PS5 | Platforma/Kompatibilnost: Samo za PlayStation 5 (ne za PS4, ne za izvorne naslove za PS VR) | Fokus na slučaj upotrebe: Sljedeća generacija uranjajućih gaming iskustava s naprednim osjetilnim značajkama | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim izborima
OVRDARK – Priča iz igre Do Not Open (PlayStation VR2)
Ako tražiš VR horor koji stvarno ide na živce i ne pušta te ni kad skineš kacigu, OVRDARK – A Do Not Open Story na PS VR2 je baš ta vrsta mazohizma.
Igraš kao George Foster, novinar koji završi između Judithine vile i Gorengove vile. Dva prostora, isti nemir u želucu. Kreneš “samo malo istražiti”, a završiš tako da brojiš korake po hodniku jer si siguran da ti netko diše za vratom. Tu je i priča o Miku Gorengu, čiji se “tragovi” vuku kroz svaku prostoriju, kao da ti igra stalno šapće: “Nisi sam.”
Moram priznati, prvi put kad sam ušao u podrum – PS VR2 vibrira, zvuk škripi kroz 3D audio – instinktivno sam se okrenuo u stvarnoj sobi. Znaš onaj trenutak kad se nasmiješ sam sebi jer ti je neugodno koliko si se uplašio? Da, taj.
✅ Prednosti
- Napetost bez pauze – nema klasičnog “sigurnog kuta”. I kad rješavaš puzzle, paranoja radi svoje.
- Poveznica s DO NOT OPEN – ako si igrao original, ovdje dobiješ dodatni sloj lorea, plus voucher za DO NOT OPEN u fizičkom izdanju.
- PS VR2 potencijal iskorišten – praćenje pogleda, haptika, 3D audio… sve radi za horor, ne za “wow efekt”.
❌ Mane
- Ovo je težak psihološki horor. Ako ti već PT demo još živi u glavi, možda zaobiđi.
- Potrebno ti je i PS5 i PS VR2 – dakle ozbiljna investicija, lako ode preko 800–900 €.
- Jezici: priča je odrađena na engleskom i španjolskom, a sučelje podržava više jezika, ali bez hrvatskog — nekome će to biti minus.
Ako te hvata ona masohistična želja: “Želim se prestrašiti toliko da pauziram igru i gledam u pod dok dišem…” — ovo je to.
- Vrsta proizvoda:VR survival horor igra (PS VR2 fizička + PS5 vaučer)
- Platforma/Kompatibilnost:PlayStation VR2 + PlayStation 5 (NE OTVARAJ kod)
- Fokus na slučaj upotrebe:Uranjajuće horor igranje, narativno istraživanje, rješavanje zagonetki
- Poboljšanja uranjanja:Horor iz prve osobe u virtualnoj stvarnosti, stalna proganjajuća prisutnost, interakcija s okolinom
- Uključene komponente:Igra PS VR2 na disku/with kutijom + PS5 NE OTVARAJ vaučer kod (PEGI)
- Snaga/Učinkovitost:Pokreće se preko PS5 hardvera; performanse su definirane konzolom (nema dodatnog hardvera)
- Dodatna značajka:Uključuje kod NE OTVARATI
- Dodatna značajka:Stalna prisutnost Mikea Gorenga
- Dodatna značajka:Izrazito intenzivan horor ton
PICO 4 Ultra 256 GB – VR i slušalice za mješovitu stvarnost
PICO 4 Ultra 256 GB je onaj tip gadgeta koji ti prvo djeluje kao igračka, a onda skužiš da ti stoji u dnevnom boravku umjesto pola tehnike koju si prije vukao po kablovima.
Staviš ga na glavu, nema žica, nema PC‑a koji bruji kao stari usisavač. U jednoj minuti si u VR igri, u sljedećoj gledaš kako ti virtualni ekran “pluta” iznad stola u dnevnoj — kao ogroman monitor, ali bez da išta bušiš u zid.
4K+ ekran je stvarno priča za sebe. Tekst u aplikacijama više ne izgleda kao da ga netko pisao na Game Boyu, a kad pustiš prostorne videe snimljene s modernim mobitelima, imaš osjećaj kao da gledaš kroz prozor, ne kroz ekran. Dvije 32 MP kamere odrađuju posao, posebno kod mixed reality prikaza prostora; vidiš sobu, ali i digitalne objekte koji se lijepo “lijepe” na pod i zidove.
Što me najviše oduševilo (pros)
- 12 GB RAM‑a znači da aplikacije ne “štucaju” kad istovremeno igraš, chataš i snimaš.
- Fitness aplikacije… tu stvarno briljira. Beat Saber, Les Mills, boks — znoj teče, a ne čuje se ni jedna bučnija sprava kao u teretani.
- Streaming SteamVR i 2D PC igara radi super ako imaš dobar Wi‑Fi. Ja sam na starom routeru imao lag, nakon zamjene sve leti.
A gdje zapinje (cons)
- Za ozbiljan full‑body tracking trebaš dodatne PICO Motion Trackere. Bez njih, noge su ti “na šaljivom radu”.
- Standalone biblioteka raste, ali i dalje nemaš širinu kao na nekim većim platformama. Ako si ovisnik o nišnim indie VR naslovima, računaj na streaming s PC‑a.
- Sitnica, ali bitna: ako registriraš uređaj između 29.8. i 10.10.2025., dobivaš besplatni Premier League Player Game Season Pass. Samo odradi registraciju u PICO aplikaciji i provjeri Library > Not Installed unutar 48 sati — ja sam jednom zaboravio kliknuti i doslovno “bacio” bonus.
- Vrsta proizvoda:Samostalni VR / uređaj za miješanu stvarnost
- Platforma/Kompatibilnost:PICO samostalna platforma + PC (SteamVR/2D PC streaming)
- Fokus na slučaj upotrebe:Igranje, fitness, sport, produktivnost, prostorni video, mješovita stvarnost
- Poboljšanja uranjanja:4K+ zaslon, prostorno snimanje/reprodukcija videa, miješana stvarnost (mixed reality)
- Uključene komponente:PICO 4 Ultra 256 GB slušalice (podrazumijevani kontroleri), promotivna sezonska propusnica (vremenski ograničena)
- Snaga/Učinkovitost:12 GB RAM-a za glatki rad u više zadataka; podržava visokoučinkovito PC streamanje
- Dodatna značajka:32 MP prostorno snimanje videa
- Dodatna značajka:Podrška za praćenje cijelog tijela
- Dodatna značajka:SteamVR i 2D streaming
Elitna traka s baterijom za Meta Quest 3
Ozbiljni vlasnici Meta Questa 3 ili 3S-a vrlo brzo shvate isto: baterija uvijek umre taman kad si unutra, usred priče ili u zadnjem setu vježbi. Tu Elite Strap with Battery spašava stvar — nije samo “još jedan remen”, nego upgrade koji ti doslovno produži večer.
Prvo, ta dodatna ugrađena litij-ionska baterija. U praksi: dobiješ do dva sata više igranja. To znači da možeš odraditi cijeli session u Asgard’s Wrathu ili dobru cardio rutinu u Supernaturalu/Les Millsu bez gledanja u postotak baterije svakih pet minuta.
Druga stvar koju osjetiš odmah — raspodjela težine. Umjesto da ti Quest visi s lica kao skupa maska za ronjenje, baterija iza glave lijepo izbalansira uređaj. Manje pritiska na jagodice, manje crvenih tragova, manje “VR-face” kad skineš headset usred dana.
Silikonski remen je mekan i fleksibilan, prilagođava se glavi, a onaj kotačić za podešavanje na stražnjoj strani je zlato. Okreneš dva puta i gotovo — ne moraš svako malo šarafiti po trakama kao da slažeš šator na Jarunu.
Prednosti
- Dulji sessioni — priče, filmovi, fitness… više ne režeš sve na 45 minuta
- Udobnost — manje pritiska na lice, bolja podrška na potiljku
- Jedan kabel za sve — spojiš i puni se i remen i headset zajedno
- Čvršća konstrukcija — izdržljivija od stock trake koja mnogima popusti nakon par mjeseci
Potencijalne mane
Nije sve savršeno. Remen dodaje malo težine straga, pa ako baš voliš ultralagani osjećaj, trebat će ti dan-dva da se navikneš. I da, košta više od obične zamjenske trake — ali ako ti je Quest 3 “glavna konzola” u stanu, to je onaj tip dodatka koji kupiš jednom i koristiš svaki dan.
Ako već provodiš sate u VR-u, ovo je onaj upgrade nakon kojeg se teško vratiti na originalni setup.
- Vrsta proizvoda:Dodatak za VR naočale (remen s baterijom)
- Platforma/Kompatibilnost:Meta Quest 3 i Meta Quest 3S
- Fokus na slučaj upotrebe:Dulje, udobnije VR gaming sesije
- Poboljšanja uranjanja:Bolja raspodjela težine i stabilno prianjanje za prirodniju prisutnost
- Uključene komponente:Elitna traka s integriranom baterijom (punjenje putem jednog kabela s naočalom za glavu)
- Snaga/Učinkovitost:Ugrađena litij-ionska baterija koja dodaje do 2 sata dodatnog vremena reprodukcije; propuštajuće punjenje
- Dodatna značajka:Dvije dodatne igraće ure
- Dodatna značajka:Jednokabelsko dvojno punjenje
- Dodatna značajka:Podesivi kotačić za prilagodbu
VIVE Ultimate Tracker paket od 3 komada + dongle – praćenje cijelog tijela za VR
VIVE Ultimate Tracker 3 Pack + Dongle je ona nadogradnja koju kupiš nakon što skužiš da ti “obični” VR više nije dosta. Ako si ušao u VRChat, ples u Beat Saber modovima ili fitness u stilu Supernatural / Les Mills i shvatio da ti nedostaju noge i kukovi u virtualnom svijetu — ovo je točno ta karika.
Nema Lighthouse baznih stanica, nema bušenja zidova. Svaki tracker ima dvije širokokutne kamere i koristi AI kompjutorski vid da prati sam sebe u prostoru. Ukratko: ne lovi tuđe senzore, nego se sam snađe u sobi, kao rođak koji uvijek nađe frižider.
Jedan mali VIVE Wireless Dongle utakneš u headset ili PC i možeš upariti do pet trackera. U paketu dobiješ tri — standardna postava: kuk + dva stopala. To je već sasvim dovoljno da u VRChat avatari napokon prestanu kliziti kao da su na ledu.
Kad sam ih prvi put isprobao u stanu od 35 kvadrata, iskreno sam mislio da će kamere luditi od namještaja. Umjesto toga, plesao sam između stola i kreveta, a lik u VR-u je pratio svaki sitni pokret gležnja. Najveća pogreška koju sam napravio? Podcijenio sam koliko brzo se navučeš. Nakon tjedan dana naručio sam još dva trackera za koljena — od tog trena gamepad mi je skuplja prašinu.
✅ Plusevi
- pravi full-body tracking bez baznih stanica
- radi u manjim stanovima, bez “studija”
- do 5 trackera na jednom donglu — manje kablova, manje živciranja
⚠ Minusi
- dodatna dva trackera su poseban trošak (računaj još par stotina €)
- trebaš dobre trake / remene da sve stoji na mjestu ako skačeš ili radiš HIIT
Ako ti VR više nije samo igra nego navika, i želiš da ti avatar izgleda kao ti, a ne kao lebdeća glava s rukama — ovo je vrlo ozbiljan, ali itekako isplativ korak naprijed.
- Vrsta proizvoda:Dodatna oprema za praćenje cijelog tijela za VR
- Platforma/Kompatibilnost:Samostalni VR headseti i PC VR (putem VIVE bežičnog donglea)
- Fokus na slučaj upotrebe:Poboljšana potpuna tjelesna uronjenost za VR igre i mješovitu stvarnost
- Poboljšanja uranjanja:6DoF inside‑out praćenje tijela za realistične pokrete u VR-u
- Uključene komponente:3 VIVE Ultimate Trackera + 1 VIVE bežični dongle
- Snaga/Učinkovitost:Praćenje sebe putem umjetne inteligencije s ugrađenim kamerama; bežična veza niske latencije preko USB adaptera
- Dodatna značajka:Inside-out 6DoF praćenje
- Dodatna značajka:Nisu potrebne bazne stanice
- Dodatna značajka:Do pet uređaja za praćenje
PlayStation®VR2
Ako već imaš PlayStation®5 i razmišljaš o VR-u, PlayStation®VR2 je najlogičniji korak — posebno ako ne želiš slagati PC, juriti drivere i pola sata kalibrirati svaku igru. Spojiš jedan kabel u PS5, prođeš kratku kalibraciju i praktički si odmah u igri. Nema situacija u stilu “IT podrška u kući”.
Prednosti (ono što te odmah osvoji)
Najveći šok bude slika. Dva OLED ekrana, po 2000 × 2040 piksela po oku, i još k tome 4K HDR u podržanim igrama. U praksi to znači da u Gran Turismu vidiš natpise na tribinama, a u Horizon Call of the Mountain lišće ne izgleda kao zeleni papir nego kao pravo, s teksturom i dubinom.
FOV od 110° daje ti onaj osjećaj “ušao sam u svijet”, a ne “gledam kroz špijunku na vratima”. Praćenje pogleda (eye tracking) fino odrađuje posao — igra prati kamo zapravo gledaš i pametno “pumpa” detalje tamo gdje ti je fokus. Sitno vibriranje u samom headsetu kad te nešto pogodi ili prođe vlak pored tebe djeluje kao bezvezan detalj… dok ne probaš. Uz pristojne slušalice, 3D audio je točka na i.
Kontroleri? PlayStation VR2 Sense su kao križanac DualSensea i VR “štapića” — ako znaš koristiti moderan gamepad, bit ćeš doma za 10 minuta.
Mane (ono što te možda ohladi)
Nema zaobilaznica: treba ti PS5, PS4 ne dolazi u obzir. Nije za klince ispod 12 godina, pa ako si mislio da će to biti “poklon za djecu, a igrat ću i ja” — službeno ne. Za neke online modove treba i PlayStation Plus, što je još jedna pretplata za pratiti.
Ako već živiš u PlayStation ekosustavu i želiš VR bez filozofije — VR2 je trenutno najmirniji put do tog svijeta.
- Vrsta proizvoda:Vezana VR slušalica za PS5
- Platforma/Kompatibilnost:Samo za PlayStation 5 (ne za PS4, ne za izvorne naslove za PS VR)
- Fokus na slučaj upotrebe:Sljedeća generacija uranjajućih gaming iskustava s naprednim osjetilnim značajkama
- Poboljšanja uranjanja:4K HDR vizuali, praćenje pogleda, povratne informacije slušalice, 3D zvuk, Sense kontroleri
- Uključene komponente:VR slušalice, lijevi/desni Sense kontroleri s remenima, USB kabel, stereo slušalice, 3 para jastučića za uši, tiskani materijali
- Snaga/Učinkovitost:Dvostruki OLED zasloni rezolucije 2000 × 2040 koje pokreće PS5 grafički hardver
- Dodatna značajka:Podrška za interakciju praćenjem pogleda
- Dodatna značajka:Haptička povratna informacija slušalica
- Dodatna značajka:110-stupanjsko vidno polje
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru VR-a
Kad uspoređujete VR naočale, započnite s osnovama kao što su rezolucija zaslona i jasnoća, budući da oštriji ekrani smanjuju zamućenje i naprezanje očiju, ali obično koštaju više. Zatim obratite pozornost na udobnost i pristajanje, preciznost praćenja i nisku latenciju (kašnjenje) te veličinu knjižnice sadržaja i igara, jer to izravno utječe na to koliko dugo možete igrati i koliko stvarno virtualni svijet izgleda. Na kraju provjerite platformu i kompatibilnost kako biste znali radi li naočale s vašim računalom, konzolom ili samostalnim sustavom, i budite spremni na kompromise između slobode, performansi i cijene.
Razlučivost i jasnoća prikaza
Kad ljudi biraju VR, svi prvo gledaju onaj bombastičan broj rezolucije na kutiji. Ali tu je kvaka: to ti je kao da biraš TV samo po dijagonali, a ne gledaš sliku. Bitno je *kako* pikseli završe pred tvojim okom, ne samo koliko ih je.
Ja si uvijek postavim par pitanja prije nego što bih dao novce.
Prvo, rezolucija po oku. Ako je negdje oko 2000×2000 ili više po jednom oku (tipa Quest 3, Varjo, Apple Vision Pro), tekst u menijima više ne izgleda kao da ga gledaš kroz mrežu za komarce. Čim spustiš ispod toga, sitna slova postanu borba.
Drugo, PPD — pixels per degree. To ti je kao gustoća prometa u špici: nije bitno koliko auta ima u gradu, nego koliko ih je na tvojoj traci. Veći PPD znači manje vidljivih “kockica” kad gledaš blizu objekte, recimo instrumente u simulaciji letenja ili titlove u VR kinu.
Onda dolazimo do vječne rasprave: OLED vs LCD.
OLED: crna je stvarno crna, tamne scene u hororu izgledaju kao kino.
LCD: često je svjetliji, što je super ako igraš u dnevnom boravku punom dnevnog svjetla.
Prednosti
- Viša per‑eye rezolucija i PPD → mirniji tekst, manje nerviranja.
- Viši refresh rate (90–120 Hz) → manje mučnine, glava ti se ne “vozi” nakon sat vremena.
- Dobre leće i dobar rendering (supersampling, anti‑aliasing) mogu i “prosječan” panel učiniti brutalno oštrim.
Nedostaci
- Headseti s top rezolucijom i kvalitetnim lećama znaju skočiti daleko iznad 700–800 €
- Loše podešen IPD ili slabe leće potpuno ubiju prednost visoke rezolucije — naučio na vlastitoj koži, pola večeri šarafljenja umjesto igranja.
Ako možeš, uvijek probaj headset uživo dvije–tri minute. Oči ti jako brzo kažu istinu koju marketing preskoči u malom slovu.
Udobnost i pristajanje
Kod VR-a se stalno vrti ista priča oko rezolucije i “koliko je točno piksela po oku”, ali iskreno — nakon pola sata igranja puno ćeš više razmišljati o tome kako te steže po čelu nego o oštrini slike. Ako ciljaš na ozbiljnije sesije (preko 30–60 minuta), gledaj da headset bude ispod nekih 600 g. Sve iznad toga i vrat ti počne suptilno psovati.
Jednom sam imao maraton u Beat Saberu s relativno teškim headsetom… nakon sat vremena više sam se borio s trakom nego s kockama. Od tad prvo gledam kako sjeda na glavu, tek onda “wow” specifikacije.
Prednosti dobro pogođenog fit-a
Najveća razlika je u tome *kako* headset sjedi, ne samo koliko je lagan. Traži:
- Podesivu traku s kotačićem ili zupcima — nešto poput onoga na PSVR2; fino zatežeš dok pritisak ne postane ravnomjeran po čelu, tjemenu i potiljku.
- Mekane, prozračne jastučiće oko lica, idealno s opcijom zamjene. Ako se znojiš ili nosiš naočale, to je razlika između “OK je” i “skin’ to s mene odmah”.
- Dobar balans mase — kad je baterija ili dio elektronike straga, manje opterećuje nos i obraze. Meta Quest 3 s dodatnim stražnjim remenom je dobar primjer koliko to promijeni osjećaj.
Gdje stvari krenu po zlu
Loše namješten IPD (razmak zjenica) ubije cijelu magiju. Gledaj da podržava raspon oko 55–75 mm i da bočne strane dobro “brtve” svjetlo, ali bez onog neugodnog štipanja iznad jagodica. Ako osjetiš da moraš stalno pomalo podizati ili micati headset da uhvatiš čistu sliku — to nije tvoj fit, bez obzira na rezoluciju.
Praćenje točnosti i latencije
Ako si ikad skinuo headset i osjetio laganu mučninu ili onu čudnu prazninu u želucu — velika je šansa da problem nije bio “slaba rezolucija”, nego tracking i latencija. O njima se najmanje priča, a upravo oni odlučuju hoće li VR biti čarolija ili kazna za vestibularni sustav.
Kad biraš headset, *motion‑to‑photon* latencija (vrijeme od tvog pokreta do promjene slike na zaslonu) je ključ. Drži se ispod ~20 ms. Iznad toga dobiješ efekt kao loše sinkroniziran film: glava se pomakne, a slika krene za tobom s pola koraka zakašnjenja. Mene je jednom Quest preko slabog Wi‑Fi‑ja toliko “kasnio” da sam nakon 15 minuta Beat Sabera morao leći.
Prednosti: kad je tracking “zakucan”
- 6DoF praćenje s greškom ispod 10 mm znači da ruke ne “plutaju”, nego stoje gdje ih stvarno držiš. Kod primjerice Valve Indexa ili dobrog SteamVR setupa, svaka sitna kretnja prsta u boneworks‑u djeluje uvjerljivo.
- Osvježavanje senzora 90–120 Hz drži brze pokrete čistima. Kad mašeš kontrolerom u VR boksu ili šibaš u Eleven Table Tennisu, nema onog zamućenog “trailera” za rukom.
Nedostaci i zamke koje te čekaju
Inside‑out tracking (Meta Quest, Pico…) je super praktičan — nema vanjskih baza, nema bušenja zidova — ali kad ruku spustiš iza leđa ili blizu tijela, kamere te jednostavno “izgube”. U šuterima to završi time da ti puška na trenutak odleti u krivom smjeru.
Bežični streaming? Odličan osjećaj slobode, ali lovi mrežnu latenciju ispod 10 ms i stabilan Wi‑Fi 6/6E. Ja sam jednom na starom routeru od 30 € pokušao streamati Half‑Life: Alyx… svaka par sekundi mali “štuc” slike. Nije pomoglo ni to što je sve izgledalo brutalno dobro — mozak samo bilježi trzaje.
Ako moraš birati: radije malo slabiju rezoluciju, a bolje praćenje i nižu latenciju. Oči se naviknu na piksele; na kašnjenje se želudac nikad ne navikne.
Knjižnica sadržaja i igre
Kad si već sredio praćenje i latenciju, dolazi onaj dio koji ti nitko ne kaže naglas: što ćeš zapravo igrati… i hoće li te držati duže od prvog vikenda?
Ja sam svoj prvi VR headset spalio na tri kratka demo naslova i jednu “fitness” igru koju sam koristio točno četiri dana. Onda mi je sjeo — problem nije bio hardver, nego katalog.
Prvo se pogledaj u oči i pitaj: *kakav tip igranja ti treba*?
Super je imati jedan veliki, “ozbiljan” naslov tipa Asgard’s Wrath 2 ili Half‑Life: Alyx, ali ako imaš 20 minuta navečer nakon posla, trebat će ti i brzi “upali‑odigraj‑ugasi” naslovi, par dobrih ritmičnih ili fitness igara (Beat Saber, Les Mills XR…) i barem nešto mixed reality / prostornog videa, čisto da vidiš zašto si uopće dao novce.
Prednosti dobrog kataloga (pros)
Dobar headset se prepoznaje po ekskluzivama.
Ako vidiš da platforma ima par jakih “flagship” igara, prično vođenih ili AAA, to znači dvije stvari:
1) proizvođač je ozbiljan
2) developeri imaju motivaciju ulagati u tu ekosustav.
Još jedan detalj koji često preskačemo: jezik i regija. Nije isto kad u meniju imaš hrvatski ili barem solidan prijevod s titlovima, umjesto da se boriš s polovičnim EN/DE miksom. Kod narativnih igara titlovi su razlika između “uhvatio sam priču” i “klikćem naslijepo”.
Kad stvari krenu nizbrdo (cons)
Ako vidiš da nove igre, DLC‑ovi i sezonski paketi izlaze ritmom “tu i tamo nešto”, računaj na to da ćeš za par mjeseci vrtjeti istih pet naslova. Imao sam takav headset — hardverski super, ali dućan je izgledao kao mali kiosk u provinciji. Na kraju sam ga prodao i prešao na sustav gdje svaki mjesec stigne barem jedan naslov zbog kojeg ti dođe da preskočiš izlazak na pivo.
Poanta?
Ne kupuješ samo plastiku na glavi. Kupuješ *knjižnicu* u kojoj ćeš živjeti idućih par godina. Ako katalog škripi, ni najbolji tracking to neće spasiti.
Platforma i kompatibilnost
Prije nego što baciš 400–700 € na headset zato što ga svi na YouTubeu hvale, stani na loptu i pitaj se: gdje će tvoj VR stvarno živjeti? Na stolu? U dnevnoj sobi? Na kablu od kompa?
Ja sam prvi put kupio headset “po recenzijama” i shvatio da pola igara koje želim igrati — živi na drugoj platformi. Skupa lekcija.
Prvo si iskreno odgovori:
- želiš li *standalone* iskustvo tipa Meta Quest, staviš na glavu i igraš Beat Saber u hodniku,
- ciljaš li na PC VR (SteamVR naslovi, modovi, simulacije tipa iRacing, MSFS),
- ili ideš all‑in na konzolu (PS VR2, ekskluzive poput Gran Turisma i Horizona)?
Svaka ta opcija je kao drugi “grad” — izgleda slično, ali pravila su drukčija.
Ako te zanima kretanje po sobi, obavezno gledaj podršku za room‑scale i pravi 6DoF. Nije isto stajati na mjestu i nišaniti, ili moći napraviti puni krug oko virtualnog stola bez da te sustav “gasi”.
Full‑body trackeri su već “hardcore” liga — super za VRChat, ples, fitness — ali traže dodatne senzore, mjesta po stanu i dosta živaca kod podešavanja.
Planiraš spajati na PC ili PS5? Tu se ljudi često zapetljaju.
Ako GPU, CPU i RAM zaostaju, ne dobiješ “laganu maglu”, nego konkretne trzaje i mučninu nakon 15 minuta. USB-C ili DisplayPort kabeli isto znaju biti usko grlo, pa radije jednom prokopaj specifikacije nego dvaput vraćaj opremu.
Plusevi kad dobro pogodiš platformu
- igre koje želiš su ti stvarno dostupne
- manje kabela, manje adaptera, manje psovanja
- lakše kasnije širiš setup (volani, kontroleri, trackeri)
Minusi lošeg izbora
- plaćaš uređaj, a igraš dvije igre
- zaključan si na jedan account ekosustav
- modovi, side‑loading i community trikovi možda uopće nisu podržani
Na kraju, baci oko i na cross‑platform: možeš li, ako sutra promijeniš PC ili konzolu, povući svoj račun i kupljene igre sa sobom? To često odluči hoćeš li headset koristiti godinama… ili dva tjedna pa u ormar.
Kontroleri i dodaci
Prvo si odabrao “gdje će VR živjeti”, ali iskreno — većinu vremena nećeš gledati u ekran, nego u *ruke*. Tu VR pukne ili proradi.
Ja sam prvi put na inside-out praćenju (tipa Meta Quest 3) psovao jer mi je ruka “nestala” baš kad sam natezao luk iza leđa. Kamere na kacigi jednostavno ne vide ono što im izađe iz kadra.
S druge strane, sustavi s vanjskim senzorima (Valve Index, HTC Vive s base stationima) traže mini građevinske radove po sobi, ali kad jednom složiš, praćenje je kirurški precizno. Nema “teleportacije” kontrolera, nema trzaja.
Prednosti i mane praćenja
Inside-out (kamere na kacigi)
- Brže kreneš igrati, bez bušenja zidova
- Manje kablova, manje gnjavaže
− Gubi ruke kad ih približiš tijelu ili iza leđa
− Lošiji rad u mračnijoj sobi
Vanjski senzori / base stationi
- Stabilno, precizno, idealno za simulatore i ozbiljan VR
- Bolje za full-body praćenje
− Postavljanje zna potrajati i pola popodneva
− Nije baš prijenosno, više “VR oltar” u sobi
Onda dolazimo do osjećaja u ruci. Napredni haptics i adaptivni okidači (tipa PS VR2) stvarno mijenjaju priču — rafal u ruci ne “bruji” isto kao povlačenje težeg okidača snajpera. Praćenje prstiju na kontrolerima poput Indexa daje ti onu malu, ali važnu foru: mahanje, pokazivanje palca, šaka-lakat… Geste postanu jezik.
Što se dodatne opreme tiče, tu sam se opekao. Uzeo sam najjeftiniji strap i nakon sat vremena igranja čelo mi je izgledalo kao da sam nosio kacigu cijeli dan na gradilištu. Dobar “elite” strap i dodatna baterija dodaju 1–3 sata igranja, ali i rasporede težinu tako da ti vrat preživi vikend.
Ako ciljaš na full-body ili streamanje, dodatni trackeri (na nogama, struku) otvore potpuno novi svijet — ples u VRChat-u, motion capture za vlastite animacije, čak i ozbiljan posao, ne samo “igrice”.
Zadnje, ali najbitnije: ergonomija. Uzmi kontroler u ruku *prije* kupnje ako možeš. Ako ti zglob protestira nakon pet minuta u dućanu, nakon dva sata u Beat Saber maratonu neće ti pomoći ni najbolji ekran na svijetu.
Samostalni VR naspram VR-a za računalo
Ako ti je headset prvi VR u životu, ključna odluka je zapravo vrlo prizemna: želiš li *konzolu u rukama* ili *gaming PC na glavi*?
✅ Standalone – prednosti
Standalone (tipa Meta Quest 3) pališ kao mobitel. Staviš ga na glavu, klikneš, i već si u Beat Saberu.
Nema kabela koji te vuku, nema senzora po kutovima sobe, nema “čekaj da se Windows updatea”.
Idealno ako:
- igraš u dnevnoj, pa te netko tjera s kauča
- često si kod frendova i nosiš VR sa sobom u ruksaku
- želiš kratke, “gricnem 20 minuta” sesije nakon posla
Grafika je više u rangu jačeg mobitela nego RTX zvijeri — ali za fitness igre, ritam igre, društvene VR hangoute i lagane avanture, to je sasvim dovoljno.
Mana? Interna memorija se brzo puni, RAM je skromniji, a zahtjevniji naslovi jednostavno ne postoje za standalone.
⚖ PC VR – prednosti i mane
PC VR je druga priča. To je za one koji vole “overkill”.
Uz dobar GPU (RTX 4070 i jači) dobiješ:
- bolju grafiku, veći draw distance, ray tracing
- ozbiljne simulatore (DCS, iRacing, Microsoft Flight Simulator)
- hrpu modova i alata, od Blender plug‑inova do Unity/Unreal developa
Tu biblioteka igara eksplodira — SteamVR, modani Skyrim, Half-Life: Alyx… i sve ti stane na disk, praktički bez brige oko prostora.
Ali…
Računaj na kablove ili jako dobar Wi‑Fi 6/6E (inače ćeš loviti lag), instalaciju drivera, SteamVR, podešavanje prostora… i, naravno, jače računalo koje zna koštati od nekoliko stotina do par tisuća €.
Moj savjet prijatelju:
- želiš “upalim i igram gdje god”? Uzmi standalone.
- voliš podešavati, modati i imaš jak PC? PC VR će te razmaziti.
Proračun i buduća otpornost
Ako si već u glavi završio raspravu “konzola na glavi” (Quest, Pico i ekipa) vs. “PC zvijer na kablu” (Index, varijante s RTX-icom), sljedeći hladan tuš je vrlo jednostavan: koliko para stvarno želiš pustiti da odu iz novčanika — i koliko godina očekuješ da te taj VR prati.
Prvo si složi *ukupni* budžet, ne samo “kaciga košta X €”. Računaj:
- kaciga + kontroleri
- bolji remen ili strap (onaj default često reže u čelo)
- dodatni punjač / dock
- eventualni trackeri za noge ili kukove
- i, naravno, nova grafička ili CPU, ako ideš u ozbiljni PC VR
Meni je, recimo, VR set za 400–500 € na kraju iskočio preko 900 €, kad sam shvatio da mi RTX 2060 više ne diše kako treba. To je to “skriveno” što nitko ne spominje dok ti ne krene štekati Beat Saber na višem FOV-u.
Plus strane razmišljanja unaprijed
Ako pogodiš platformu koja ima redovne firmware nadogradnje i novu ponudu igara (Meta, SteamVR, PS VR2), taj set mirno živi 3–5 godina. Rezolucija, osvježenje i praćenje tada i dalje izgledaju “dovoljno čisto” da te ne boli glava nakon pola sata. Takve kacige se i lakše preprodaju kad ti dosadi — manje gubiš na vrijednosti.
Minusi ako ideš “najjeftinije moguće”
Kreneš s jeftinijom kacigom, uštediš 100–150 €, ali:
- kupuješ nove jastučiće za lice svakih par mjeseci
- baterije ti rikavaju usred sessiona
- plaćaš pretplate za dodatne igre ili fitness appove
Na kraju si na istoj cifri, samo s više frustracije. Ako ideš na PC VR, uzmi GPU i CPU s malo rezerve — taj “overkill” danas često znači da ne moraš opet kopati po dućanima za dvije godine.
Često postavljana pitanja
Mogu li se VR naočale udobno koristiti kod osoba koje nose dioptrijske naočale?
Da, obično možete. Prilagodit ćete udaljenost leća od očiju na slušalicama, upotrijebiti priložene umetke–distancere ili zamijeniti ih dioptrijskim adapterima za leće. Pazite da vam okviri budu mali i lagani kako ne bi neugodno pritiskali na leće.
Kako VR naočale utječu na mučninu u pokretu i kako je mogu smanjiti?
VR naočale mogu izazvati mučninu zbog nesklada između signala oka i tijela. Da biste je smanjili, podesite IPD, povećajte brzinu osvježavanja, pravite česte pauze, koristite teleportacijsku lokomociju, stabilizirajte prikaz, počnite s kratkim sesijama i ostanite hidrirani.
Jesu li VR naočale sigurne za djecu i koja se dob dob preporučuje?
VR slušalice nisu idealne za malu djecu; većina proizvođača preporučuje dob od 12–13 godina naviše. Trebali biste ograničiti trajanje sesija, nadzirati korištenje, osigurati česte pauze, pažljivo prilagoditi pristajanje i odmah prekinuti korištenje ako vaše dijete prijavi naprezanje očiju, glavobolju ili mučninu.
Mogu li koristiti bilo koji VR headset bežično sa svojim postojećim gaming računalom ili konzolom?
Ne možete svaki VR headset koristiti bežično; to ovisi o modelu i platformi. Neki headsetovi namijenjeni za PC podržavaju bežični streaming, dok se većina konzolnih headsetova oslanja na žičane veze. Uvijek provjerite službenu kompatibilnost i potrebne adaptere.
Koliko mi fizičkog prostora u sobi zaista treba za VR u razmjeru sobe?
Trebate imati barem 2 m x 2 m (otprilike 6,5 ft x 6,5 ft) slobodnog prostora. Veće je bolje—do 3 m x 3 m poboljšava kretanje. Uklonite opasnosti od spoticanja, osigurajte kabele i ostavite malo razmaka od zidova ili namještaja.