5 najboljih usluga pohrane u oblaku kojima ljudi vjeruju sa svime

NAS za kućni “cloud” biramo kad želimo mir: vlastitu pohranu, a ne tuđi data‑centar.

Najbolje kućne cloud‑ready NAS opcije danas su Synology BeeStation (najlakši za početnike), QNAP TS‑433 (više snage i aplikacija) i kompaktni Asustor modeli (tiši, često jeftiniji). Svi nude privatni “cloud”, enkripciju i backup aplikacije, ali se razlikuju po cijeni, buci, kapacitetu i složenosti postavljanja.

U nastavku ti pokazujem kome koji model stvarno ima smisla uzeti – i koji će bez nerviranja trajati godinama.

Najbolji odabiri za pohranu u oblaku

Synology BeeStation Plus BST170-8T (8TB NAS)Synology BeeStation Plus BST170-8T (8TB NAS)Najlakši kućni oblakSkladišni pretinci / Uključeni pogon: 1‑utorna, uključuje ugrađeni 8 TB HDDProcesor (CPU): Intel Celeron J4125Radna memorija (RAM): 4 GB DDR4PROVJERI CIJENURecenzija
QNAP TS-433 NASQNAP TS-433 NASRadni konj za napredne korisnikeSkladišni pretinci / Uključeni pogon: Kućište s 4 utora, diskovi se prodaju zasebno (podržava SATA)Procesor (CPU): Standardni platformni CPU (QNAP TS‑433‑4G, nije dodatno specificiran)Radna memorija (RAM): 4 GB ugrađena DIMM memorija (nije proširivo)PROVJERI CIJENURecenzija
Asustor Drivestor 2 Lite 2-utorna NAS kućištaAsustor Drivestor 2 Lite 2-utorna NAS kućištaPovoljna opcijaSkladišni pretinci / Uključeni pogon: Dvodijelno kućište bez diskovaProcesor (CPU): Realtek RTD1619B četverojezgreni procesor na 1,7 GHzRadna memorija (RAM): 1 GB DDR4PROVJERI CIJENURecenzija
Synology DS223J 2-bay stolni NAS, bijeliSynology DS223J 2-bay stolni NAS, bijeliNajbolji ukupnoSkladišni pretinci / Uključeni pogon: Kućište bez diskova s 2 utora (2 × 3,5″/2,5″ HDD/SSD)Procesor (CPU): Realtek 1,4 GHzRadna memorija (RAM): 1 GB DDR4PROVJERI CIJENURecenzija
Synology Diskstation DS124 NAS sustavSynology Diskstation DS124 NAS sustavKompaktni jednostruki odjeljакSkladišni pretinci / Uključeni pogon: Kućište bez diskova s 1 utorom (podržava 2,5″ pogon)Procesor (CPU): Realtek RTD1619B 1,7 GHzRadna memorija (RAM): 1 × DDR4 (pretpostavljeno/početna razina 1 GB)PROVJERI CIJENURecenzija

Više detalja o našim najboljim izborima

  1. Synology BeeStation Plus BST170-8T (8TB NAS)

    Synology BeeStation Plus BST170-8T (8TB NAS)

    Najlakši kućni oblak

    Provjeri cijenu

    Ako ti je dosta Dropboxa, Google Drivea i vječnog “što ako im pukne server”, Synology BeeStation Plus BST170-8T je vrlo konkretan izlaz iz tog kruga — tvoj “mini cloud” doma, ali bez tuđih očiju.

    Radi se o kompaktnoj crnoj kutiji s 8 TB prostora. Za većinu freelancera, amaterskih fotografa i jednu normalnu obitelj… to je more. Intel Celeron J4125 i 4 GB RAM-a nisu raketa, ali za backup fotki, dijeljenje dokumenata i pristup izvana rade sasvim mirno, bez drame. Ovo nije za firme koje vrte baze od pola milijuna zapisa, više je “digitalni ormar” nego podatkovni centar.

    Kad sam prvi put slagao ovakav NAS, napravio sam klasičnu glupost — mislio sam da je to “finalna” kopija svega. Naravno, disk je riknuo. Ovdje je ista priča: BeeStation je jednodiskovni. Znači, trebaš još jednu sigurnosnu kopiju (vanjski disk, drugi NAS ili makar povremeni backup na neku cloud uslugu). Nema rasprave.

    Što mi se sviđa (pros)

    • 1 Gbit LAN je sasvim dovoljan za tipično kućno okruženje, a USB-A i USB-C 3.2 dobro dođu kad želiš prebaciti par stotina gigabajta fotki direktno s diska ili kamere.
    • Mobilna backup aplikacija rješava onaj kaos “fotke po WhatsApp grupama, malo na iCloudu, malo na laptopu”. Sve završi na jednom mjestu, kod tebe doma.
    • Remote pristup je zgodan kad si na putu — kao da si ponio kućni PC sa sobom, samo bez same kutije.

    Gdje treba biti oprezan (cons)

    • Samo jedan disk: nema RAID-a, nema “ma dobro je, pa replicira se”. Ako ti to bude jedino mjesto s podacima, to je ruski rulet.
    • Hardver je super za backup i multimediju, ali ako ti padaju na pamet Docker, baze i samohostani servisi — ovo nije ta klasa uređaja.

    Ako želiš svoj privatni “Google Drive”, ali fizički u dnevnom boravku, BeeStation Plus je baš to. Samo mu daj društvo — još jedan backup, pa mirno spavaš.

    • Skladišni pretinci / Uključeni pogon:1‑utorna, uključuje ugrađeni 8 TB HDD
    • Procesor (CPU):Intel Celeron J4125
    • Radna memorija (RAM):4 GB DDR4
    • Mrežna povezivost:1 × 1 Gbit LAN
    • USB priključci:1 × USB‑A 3.2; 1 × USB‑C 3.2
    • Težina:820 g
    • Dodatna značajka:Ugrađeni 8 TB pogon
    • Dodatna značajka:Lokalna alternativa oblaku
    • Dodatna značajka:Upravljanje udaljenim datotekama
  2. QNAP TS-433 NAS

    QNAP TS-433 NAS

    Radni konj za napredne korisnike

    Provjeri cijenu

    QNAP TS-433 je baš onaj tip uređaja koji staviš u kut dnevne sobe, zaboraviš na njega — i skužiš koliko ti život bude lakši tek kad ti jednom rikne laptop pa shvatiš da sve imaš spremljeno.

    Radi se o maloj, mat-crnoj kutiji s 4 GB fiksne RAM memorije. Nije raketa, ali za kućnu upotrebu i mali ured od 3–5 ljudi radi posao bez da stenje na svakoj sitnici. Ubaciš klasične SATA diskove (idealan setup: 2 diska u RAID za miran san, plus još koji za proširenje) i odjednom ti fotke, serije, dokumenti i backupi nisu više razbacani po USB-ovima i starim laptopima.

    Dva detalja su mi posebno zgodna:

    • obični 1 Gbit port za “standardni” router
    • plus 2.5 Gbit Ethernet za dan kad odlučiš prebaciti mrežu na nešto brže (noviji routeri to već imaju, pogotovo kod nas po stanovima s optikom).

    USB 3.0 na prednjoj strani? To je “panic button” za backup — dođeš s vanjskim diskom, utakneš, prebaciš arhivu prije puta i riješen si.

    Što mi se sviđa (pros)

    • Za kuću ili mali ured: centralni disk koji radi 24/7 bez drame.
    • Dovoljno brz za 4K streaming s Plexom ili QNAP-ovim aplikacijama, ako ne radiš još pet ludih stvari paralelno.
    • 2.5G mreža — nećeš odmah iskoristiti, ali lijepo je znati da ne zastari za godinu dana.

    Što ide na živce (cons)

    • RAM ne možeš nadograditi. Ako sutra poželiš hrpu Docker kontejnera ili virtualke, zapet ćeš na tih 4 GB.
    • Diskove i UPS moraš kupiti posebno, što brzo podigne cijenu, ali iskreno — i trebaš to, barem neki pristojan UPS od stotinjak €.

    Ako ti je dosta vanjskih diskova po ladicama i “pošalji mi to na mail”, TS-433 je vrlo zdrava, dugoročna baza. Nije savršen, ali je stabilan “tihi član obitelji” koji čuva tvoje podatke dok ti spavaš.

    • Skladišni pretinci / Uključeni pogon:Kućište s 4 utora, diskovi se prodaju zasebno (podržava SATA)
    • Procesor (CPU):Standardni platformni CPU (QNAP TS‑433‑4G, nije dodatno specificiran)
    • Radna memorija (RAM):4 GB ugrađena DIMM memorija (nije proširivo)
    • Mrežna povezivost:1 × 1 Gbit Ethernet, 1 × 2,5 Gbit Ethernet
    • USB priključci:1 × USB 3.0
    • Težina:2,07 kg
    • Dodatna značajka:Podrška za 4-bay SATA
    • Dodatna značajka:2,5 GbE povezivost
    • Dodatna značajka:Visoka ocjena korisnika
  3. Asustor Drivestor 2 Lite 2-bay NAS kućište

    Asustor Drivestor 2 Lite 2-bay NAS kućište

    Povoljna opcija

    Provjeri cijenu

    Kad mi netko kaže “treba mi NAS, ali da ne bankrotiram”, Drivestor 2 Lite mi je gotovo uvijek prva asocijacija. To je onaj tip uređaja koji diskretno stoji u kutu dnevnog boravka ili uredskog ormara, radi 0–24 i nitko o njemu ne razmišlja — dok prvi put ne pukne disk na laptopu. Onda odjednom postane heroj dana.

    Ovaj Asustor Drivestor 2 Lite AS1102TL je klasični “sam svoj majstor” NAS: kupiš ga prazan, ubaciš dva diska (ili SSD‑ove) i složiš svoj mali privatni cloud. Umjesto da plaćaš svaki mjesec Google/Dropbox, sve držiš doma, ali ti je dostupno preko interneta.

    Prednosti koje se odmah osjete

    Quad‑core Realtek 1,7 GHz nije raketa, ali za realan život radi baš što treba: automatske backup-e s laptopa, fotke s mobitela, dijeljenje dokumenata u malom uredu, Plex ili sličan media server za filmove u 4K (uz razumnu kolekciju, ne cijeli Netflix).

    Instalacija diskova bez alata je ogroman plus. Jednom sam frendu telefonom “instalirao” NAS: on u stanu, ja na kavici, i sve je završilo u 20 minuta — bez da je ikad prije vidio NAS izbliza.

    Gigabitni LAN je taman za većinu kućnih mreža; ako ti je router neki normalan TP-Link/Asus za 70–150 €, ovo će se lijepo uklopiti.

    Slabije strane koje treba znati

    Samo 1 GB RAM-a ograničava ambicije. Ako planiraš VPN, nekoliko docker kontejnera, 10 korisnika i još media server — ovo nije taj model. Za obiteljski NAS ili mali ured s 3–4 ljudi, ok. Za “mini datacentar” u podrumu, traži nešto ozbiljnije.

    Softver radi solidno, ali politika ažuriranja nije najtransparentnija. Ja ga preporučujem onima koji žele mir i backup, a ne da se igraju najnovijim server eksperimentima.

    Ukratko: idealan za one koji žele jednostavno, stalno dostupno spremište bez da potroše pola plaće — ali uz realna očekivanja što takav uređaj može.

    • Skladišni pretinci / Uključeni pogon:Dvodijelno kućište bez diskova
    • Procesor (CPU):Realtek RTD1619B četverojezgreni procesor na 1,7 GHz
    • Radna memorija (RAM):1 GB DDR4
    • Mrežna povezivost:1 × 1 GbE priključak
    • USB priključci:USB priključci (standardna NAS povezivost; točan broj/vrsta nisu navedeni)
    • Težina:1,87 kg
    • Dodatna značajka:Podrška za 4K dekodiranje
    • Dodatna značajka:Snimke datotečnog sustava Btrfs
    • Dodatna značajka:Ugradnja bez alata
  4. Synology DS223J 2-bay stolni NAS, bijeli

    Synology DS223J 2-bay stolni NAS, bijeli

    Najbolji ukupno

    Provjeri cijenu

    Ako ti se po kući vrte tisuće fotki, Netflix dijeliš s pola familije, a backup radiš “kad se sjetiš” — DS223j je baš onaj mali bijeli sandučić koji ti to sve može dovesti u red, bez selidbe života na tuđe servere u Americi.

    Riječ je o Synology DS223j, 2‑bay NAS‑u, znači ima mjesta za dva diska (3.5″ ili 2.5″, HDD ili SSD, kupuju se odvojeno). Dva utora su ti kao dvije ladice u komodi: na jednu dnevne stvari, na drugu “za svaki slučaj”. Jedan disk za sve, drugi kao sigurnosna kopija — i mirno spavaš.

    Unutra radi Realtek 1,4 GHz procesor i 1 GB RAM‑a. Nije Formula 1, ali za kućnu priču sasvim dosta:

    – centralni obiteljski album (Google Photos bez Googlea)

    – backup laptopa, mobitela, pa i roditeljskog starog PC‑a

    – Plex ili Video Station za lagani streaming filmova i serija u dnevnom boravku.

    Imaš 1 GbE mrežni port i dva USB 3.2 priključka — tu nakačiš eksterni disk ili, ako si kao ja, stari USB stick s fakulteta koji i dalje vučeš po ladicama.

    ✅ Prednosti

    • Tvoj privatni “cloud” doma, bez mjesečnih pretplata.
    • Savršeno za obitelji i solo korisnike koji žele red u fotkama i dokumentima.
    • Synology softver je jednostavan; čak i onaj jedan prijatelj koji zove “kad mu ne radi printer” ovo može složiti.

    ❌ Mane (da ne ispadne bajka)

    • Nije za 4K transcoding i hrpu korisnika odjednom — ako želiš mini-Netflix za pola kvarta, trebaš jači model.
    • RAM se ne nadograđuje, pa nemoj očekivati da glumi mali uredski server za desetke ljudi.

    Ako želiš nešto što samo radi, ne zuji previše i ne šalje pola tvog života u tuđe datacentre — DS223j je ona razumna, “ajmo bit odrasli” odluka.

    • Skladišni pretinci / Uključeni pogon:Kućište bez diskova s 2 utora (2 × 3,5″/2,5″ HDD/SSD)
    • Procesor (CPU):Realtek 1,4 GHz
    • Radna memorija (RAM):1 GB DDR4
    • Mrežna povezivost:1 × 1 GbE RJ45 LAN
    • USB priključci:2 × USB 3.2 Gen 1 (plus 4 × USB 2.0 navedena)
    • Težina:1,8 kg
    • Dodatna značajka:Najbolji NAS ormarići rangirani
    • Dodatna značajka:Integracija Synology ekosustava
    • Dodatna značajka:Fleksibilni ležišta za HDD/SSD diskove
  5. Synology Diskstation DS124 NAS sustav

    Synology Diskstation DS124 NAS sustav

    Kompaktni jednostruki odjeljак

    Provjeri cijenu

    DS124 me podsjetio na onu malu ladicu na radnom stolu koju stalno koristiš, ali je jedva primijetiš. Stoji ti diskretno kraj monitora, ne zuji kao stari PC i… jednostavno radi. To je taj film.

    Riječ je o jednodiskovnom NAS‑u — unutra ide jedan 2.5″ HDD ili SSD. Znači nemaš RAID, nema dvostruke zaštite kao na većim modelima, ali zato je idealan za jednu osobu ili mikro tim koji samo želi siguran prostor za dokumente, fotke i povremeni video, bez IT-akrobacija.

    Ja ga najčešće preporučim freelancerima: dizajneri, odvjetnici, arhitekti… Netko tko ima jedan glavni laptop i paniku od gubitka podataka. DS124 odradi automatski backup u pozadini, ti šalješ ponude i račune, a on šuti u kutu i troši manje struje nego žarulja.

    DiskStation Manager (DSM) je tu glavni adut. Sučelje izgleda kao lagana verzija desktopa — ikone, prozorčići, sve dosta intuitivno. Ne moraš znati što je SSH da bi podesio backup ili dijeljenje foldera s klijentom.

    Prednosti

    • stvarno tiho i štedljivo kućište (oko 700 g, lako ga premjestiš s posla doma)
    • 1.7 GHz Realtek + DDR4 bez problema drže lagani multitasking: backup, par korisnika, sync u oblaku
    • odličan za key stvari: projekti, ugovori, fotke, a ne za 50 TB 4K filmova

    Nedostaci (namjerni)

    • jedan disk znači: ako crkne disk, spašava te samo dobar backup drugdje
    • nije za veće timove ni ozbiljan media server
    • disk kupuješ posebno, pa računaj taj trošak u budžet

    Ako ti treba mala, stalno dostupna “osobna oblakuša” bez server sobe i šuma ventilatora — DS124 jako lijepo popuni tu nišu. Kad ti (ne)radi, shvatiš koliko ti je zapravo bitan.

    • Skladišni pretinci / Uključeni pogon:Kućište bez diskova s 1 utorom (podržava 2,5″ pogon)
    • Procesor (CPU):Realtek RTD1619B 1,7 GHz
    • Radna memorija (RAM):1 × DDR4 (pretpostavljeno/početna razina 1 GB)
    • Mrežna povezivost:1 × Ethernet/LAN (Gigabitne klase, tipično za DSM NAS)
    • USB priključci:4 × USB 2.0
    • Težina:700 g
    • Dodatna značajka:Uključuje Surveillance Station
    • Dodatna značajka:Dvije besplatne licence za kamere
    • Dodatna značajka:Spreman za Wake-on-LAN

Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru pohrane u oblaku

Kada birate uslugu pohrane u oblaku, prvo biste trebali pogledati kapacitet i ograničenja pohrane, sigurnost i enkripciju te brzinu i performanse, budući da oni izravno utječu na to što možete pohraniti i koliko sigurno i brzo možete do toga doći. Zatim ćete poželjeti provjeriti značajke sigurnosnog kopiranja i redundancije, koje štite vaše datoteke od slučajnog brisanja, kvara hardvera ili čak prekida rada pružatelja usluge. Na kraju, potvrdite da usluga radi glatko s vašim uređajima i aplikacijama, jer slaba kompatibilnost može dobru pohranu pretvoriti u svakodnevnu frustraciju.

Kapacitet pohrane i ograničenja

Nije fora u onom velikom broju na reklami — “2 TB prostora” zvuči moćno, ali tek kad ti stane video od 30 GB, shvatiš gdje je kvaka.

Prvo, gledaj dva broja: koliko ukupno dobiješ i koliki je *max* po jednoj datoteci. Neki servisi (Google Drive, OneDrive, pa i razni “cloud backup” igrači) na papiru nude terabajte, ali ti ne puste uploadati jednu datoteku veću od 5–100 GB. Ako radiš s 4K videom ili većim backupima, to je recept za psovanje.

Onda dolazi ona vječna igra: *raw* vs. stvarni kapacitet.

Cloud ti kaže “10 TB”, ali:

  • kompresija i
  • deduplikacija

mogu ti efektivno dati kao da imaš 11–13 TB, dok će zaštita u stilu RAID‑a pojesti dio prostora. Ukratko, broj na letku je jedno, ono što stane unutra je drugo.

Prednosti

  • Možeš iskoristiti “pametne” fore (kompresija, deduplikacija) pa ti se čini da imaš 10–50% više prostora.
  • Tiering radi za tebe: “hot” prostor za svakodnevne dokumente, “cold/archive” za staru arhivu projekata, fotke s matura, stare kampanje…
  • Većina servisa dopušta postupno širenje — od 100 GB prema TB, pa do “unlimited” (koji rijetko kad stvarno znači bez granica).

Mane

  • Arhivni sloj često ima *caku*: minimalno trajanje čuvanja i naknada za povrat podataka. Skineš arhivu prerano — platiš.
  • Broj mapa, računa i dijeljenih linkova zna biti čudno ograničen, što postane problem tek kad ekipa u firmi počne masovno dijeliti materijale.
  • Overage naplata zna ugristi: prijeđeš limit za par GB i odjednom plaćaš kao da si uzeo veći paket, samo skuplje.

Moj savjet? Prije nego uplatiš i jedan euro, uzmi probni period, napuni ga *pravim* datotekama koje koristiš — i gledaj gdje puca. Tu se pokaže prava “veličina” tvog clouda.

Sigurnost i enkripcija

Kad kreneš birati alat za čuvanje podataka, sve zvuči isto: “sigurno”, “pouzdano”, “enterprise-grade”… pa na kraju ne znaš ni što zapravo gledaš. Ajmo to prevesti na jezik koji nije samo za inženjere u hoodicama.

Prvo što gledam je enkripcija. Ako ne piše AES‑256 za podatke “u mirovanju” i TLS 1.2 ili 1.3 za prijenos — preskačem bez grižnje savjesti. Sve ispod toga je kao lokot s kioska na biciklu od 1.000 €.

Onda priča s ključevima. Tvoj li je ključ stvarno tvoj?

Tri su scenarija:

  • ključ držiš ti
  • ključ drži pružatelj
  • ključ je zaključan u HSM‑u (hardverski sef za ključeve)

Ja sam jednom prepustio ključ pružatelju “jer je lakše” — i naravno, kad je trebalo forenzički pročešljati incident, pola stvari je bilo maglovito. Od tad: ili moj ključ, ili barem HSM i jasan ugovor.

Plus strane (kad je sve dobro posloženo)

  • Zero‑knowledge: pružatelj ne može čitati tvoje dokumente ni da hoće.
  • Obavezni 2FA: bez druge zaštite (aplikacija, token), nema ulaza.
  • Enkripcija po datoteci/mapi: možeš zaključati najosjetljivije stvari posebno — npr. samo folder s ugovorima, ne cijeli račun.

Minusi (koje ti rijetko kažu)

  • Ako ti je ključ *stvarno* tvoj i izgubiš ga — nema “zaboravljena lozinka”. Gotovo.
  • SHA‑256 hash provjere i audit logovi zvuče naporno, ali bez njih nikad ne znaš tko je što dirao i je li netko potiho mijenjao dokumente.

Moj savjet: kad sljedeći put biraš servis, ne pitaj “je li sigurno?”, nego konkretno — koji algoritmi, gdje su ključevi i mogu li ja sve to vidjeti u logovima. Tu se odmah vidi tko ima priču, a tko samo marketing.

Brzina i performanse

Sigurnost je super, ali ako ti se svaka veća datoteka uploada sporije nego tramvaj po kiši, od tog sigurnog clouda nemaš previše koristi. Zato odmah nakon „ključeva“ dolazi — brzina.

Prva stvar koju gledaj je latencija. To ti je onaj nevidljivi delay između klika i reakcije sustava, mjeri se u milisekundama. Kad ti je latencija niska, Word dokument se otvori gotovo istog trena, Google Sheets ne „štopa“ dok tipkaš, a online uređivanje ne djeluje kao da radiš preko dial-upa iz 2003.

Onda stiže propusnost (throughput). Tu često vidim da ljudi griješe. Kažu: „Imam 200 Mbps optiku, što će mi više?“ — a u uredu deset ljudi paralelno šalje video materijale u cloud. Ako ti svatko pojede 10–20 Mbps, računica je jasna. Usporedi:

  • koliko korisnika aktivno šalje/uzima velike fajlove
  • koliko ti realno daje tvoj ISP
  • što tvoj cloud plan *stvarno* garantira, a ne sitna slova u PDF-u

Kod baza podataka, snimanja videa, montaže… tu SSD spašava živce. SSD s visokim IOPS-om je kao blagajnica u Lidlu koja radi na četiri ruke, dok je klasični disk onaj jedan šalter na pošti pred blagdan.

Ne preskači ni „sitnice“: mrežni protokoli, enkripcija, throttling politike. Neki provideri ti nakon određenog prometa jednostavno „stegnu pipu“. Ako možeš, biraj rješenje s lokalnim cacheom, CDN edge lokacijama (Cloudflare, Akamai, pa i regionalni CDN-ovi) i kompresijom. Tada ti se dokumenti otvaraju s najbliže moguće točke, umjesto da svaki put putuju pola Europe.

Na kraju dana, cilj je da ne razmišljaš o uploadu uopće — samo pošalješ i nastaviš raditi.

Sigurnosne kopije i redundantnost

Prva stvar kod backup servisa: nemoj vjerovati marketingu na prvu. Gledaj *što stvarno radi*, ne što piše u banneru.

Dobra usluga treba dva paralelna štita:

  • Replikaciju u realnom vremenu — podatke odmah šalje u više data centara. To ti je kao da ključeve od stana držiš i doma, i kod mame, i kod prijatelja.
  • Backup “snimke” kroz vrijeme — povijesne kopije u određenim trenucima. Ne spašava te samo od kvara diska, nego i od vlastite gluposti kad prepišeš krivu datoteku u petak popodne.

Tu dolazi i *versioning*. Bez toga si na staklenim nogama. Traži da servis čuva više verzija datoteka barem 30 dana, idealno da sam podešavaš koliko dugo. Ja sam jednom trebao verziju od prije 27 dana — doslovno me spasilo od ponovnog rada vrijednog tjedan dana.

Ove priče o trajnosti tipa 99.999999999% zvuče kao šala, ali vrijede. U praksi to znači: ako imaš, recimo, 10 TB fotki, video materijala i dokumenata, šansa da nešto zauvijek izgubiš je *jako* mala — ali nikad nije nula. Zato brojke gledaj hladne glave, kao kamatnu stopu na kreditu, ne kao obećanje vječnosti.

I još nešto što skoro svi preskaču:

backup koji nikad nisi testirao — kao padobran kupljen na akciji, ali ga nisi otvorio.

Bareme jednom u par mjeseci:

  • odradi probni restore par nasumičnih datoteka
  • pregledaj logove backup zadataka i traži greške koje servis tiho gura pod tepih

To je onaj dosadni dio… ali jedini koji te stvarno spašava kad stvari krenu nizbrdo.

Kompatibilnost uređaja i aplikacija

Kad već biraš servis za pohranu, nemoj stati na “ima li dovoljno gigabajta”. Prava pitanja kreću tek nakon toga.

Prvo pogledaj *kako* ćeš uopće pričati s tim servisom. Ako ti ured radi preko NAS-a ili imaš mali kućni server, bit će ti bitno podržava li SMB, WebDAV ili FTP. Tko koristi rclone ili slične alate, često cilja na S3 API — to je onaj “engleski” koji većina ozbiljnijih servisa razumije. Ako pak živiš između iPhonea i Androida, bez dobre integracije s iCloudom i Google Driveom vrlo brzo ćeš završiti s kaosom tipa “koja je verzija finalna?”.

Na mobitelu stvari postaju osobne. Želiš da ti se fotke backupiraju same, *bez* da svaka druga notifikacija traži dopuštenje. Offline pristup je zlata vrijedan kad si u busu Zagreb–Split i nemaš signala, a selektivna sinkronizacija ti spašava živce kad ne želiš da ti sve iz “Posao_2020_staro” pojede memoriju. Sigurni linkovi su pak must ako šalješ ponude klijentima ili novinarske materijale.

Na desktopu obrati pažnju na to kako se klijent ponaša kad si pod opterećenjem. Selektivni sync je kao garderoba: ne moraš sve iz ormara držati na stolcu. Blok-level sync znači da se ne uploada cijela datoteka svaki put kad promijeniš jedan red u Wordu — što je razlika između “čekam minutu” i “čekam vječnost”. Verzije i rješavanje konflikata? Spasit će te onaj put kad na laptopu prepišeš ono što si na poslu cijeli dan sređivao.

Ako voliš automatizirati (cron jobovi, skripte, vlastite mini-aplikacije), pogledaj imaju li normalan API i CLI alate. Inače ćeš završiti ručno povlačeći datoteke… a nitko za to nema živaca 2025. godine.

Cijene i skalabilnost

Kad gledaš cloud, onih “2 TB za sitniš” natpisa sjetiš se tek kao reklame za akciju u Lidlu. Prava matematika krene kad sjedneš s papirom — ili Excelom, ajmo biti iskreni.

Prvo rastavi cijenu na komadiće. Nije bitno koliko je “ukupno prostora”, nego:

  • kolika je mjesečna cijena po GB,
  • koliko iznosi jednokratna naknada za aktivaciju,
  • ima li obveznih ugovora na 12/24 mjeseca,
  • gdje se sakrio PDV.

Ja sam jednom kod jednog velikog pružatelja usluge (tipa AWS/Google Cloud liga) platio više na “sitnim” stavkama nego na samom storageu. Račun je izgledao kao račun iz kafića na rivi: nit’ znaš što je što, ali znaš da je skupo.

Prednosti — kad je cloud stvarno isplativ

Najbolje ispadne kad:

  • plaćaš po potrošnji, bez predugih ugovora
  • dobiješ nižu tarifu iznad određenog kapaciteta (npr. preko 5 TB)
  • možeš podići kapacitet u satima, ne u tjednima

To je ono kad ti firma naraste, promet poludi, a ti samo klikneš “više prostora” i nastaviš dalje kao da ništa nije bilo.

Nedostaci — gdje te najčešće “uhvate”

Ono što ljudi previdi:

  • izlaz podataka (download): svaki put kad povučeš veće količine, plaćaš. To zna biti par centi po GB, ali kad se skupi par terabajta… boli.
  • API pozivi i zahtjevi: nije skupo po komadu, ali aplikacije znaju raditi tisuće na sat.
  • snapshotovi i backupi: svi ih vole, dok ne vide račun.
  • skok na viši “tier” usluge gdje ti cijena *po istom GB-u* odjednom postane veća.

Najpametnije? Napravi dvije-tri realne projekcije rasta (konzervativno, realno, agresivno), dodaj 20–30 % rezerve za “neplanirane” skokove… i tek onda usporedi pružatelje. To ti je kao odabir stana: ne gledaš samo kvadraturu, gledaš i pričuvu, režije, lift koji stalno crkava — jer sve to na kraju plaćaš ti.

Zaštita podataka i usklađenost

Kad kreneš birati alat ili cloud, enkripcija ti je prva crta obrane. Ne ono marketing “šifriramo sve”, nego *kako* šifriraju. Traži end‑to‑end enkripciju s ključevima koje ti kontroliraš. Ako su ključevi samo kod pružatelja, to ti je kao da bravu na stanu imaš, ali ključ stoji na porti — tko god dođe s nalogom može unutra.

Ja sam jednom naivno uzeo “sigurni” alat za suradnju, tek kasnije otkrio da imaju samo serversku enkripciju. Lijepo zvuči u brošuri, ali u praksi znači: oni mogu sve pročitati. Nije zabavno kad to shvatiš usred internog incidenta…

Plus i minus: nije sve crno‑bijelo

Prednost vlastitih ključeva:

kontroliraš tko stvarno može dešifrirati podatke. Ako ti sutra poželiš otići s te platforme, ne ostavljaš im “otključan sef”.

Mana:

moraš paziti na ključ kao na putovnicu. Izgubiš ga — nema povratka. Niti support, niti “reset password” neće pomoći.

Onda dolazi onaj dosadni, ali ključni dio: usklađenost. GDPR, HIPAA, PCI DSS… nije bitno da ti znaju nabrojati kratice, bitno je da ti mogu pokazati *dokaze*. Traži revizijska izvješća (tipa ISO 27001, SOC 2) i konkretne certifikate, ne samo logo na webu.

I na kraju, ono što svi preskaču: sitna slova. Politike zadržavanja, brisanja i backup‑a — koliko dugo čuvaju, gdje, i što se stvarno briše. Ugovori o obradi podataka, popis podizvršitelja, rok u kojem te moraju obavijestiti o povredi, tko što plaća kad nešto pođe po zlu.

Ako to ne razumiješ nakon prvog čitanja, nisi ti problem. Pošalji im pitanje. Ozbiljni igrači odgovore jasno — ostali krenu muljati. I tu dobiješ pravi odgovor.

Najčešće postavljana pitanja

Kako mogu sigurno dijeliti velike datoteke s netehničkim članovima obitelji?

Sigurno dijelite velike datoteke tako da ih učitate na pouzdani oblak, izradite lozinkom zaštićenu poveznicu, a zatim tu poveznicu pošaljete e‑poštom ili SMS‑om. Omogućite samo pristup za pregled, postavite datume isteka i objasnite jednostavne korake preuzimanja.

Koje strategije sprječavaju zaključavanje na jednog dobavljača pri odabiru pružatelja usluga pohrane u oblaku?

Zaključavanje sprječavate korištenjem otvorenih formata, održavanjem lokalnih sigurnosnih kopija i sinkronizacijom između više pružatelja usluga. Dijagrami vam se možda čine zbunjujućima, ali zamislite preklapajuće krugove pružatelja usluga koji dijele identične datoteke – to je vaša sigurnosna mreža prenosivih podataka.

Kako izračunati stvarne dugoročne troškove u odnosu na lokalni hardver za sigurnosne kopije?

Uspoređujete nabavu, zamjenu, energiju, prostor, održavanje i rizike kvara za hardver s pretplatom, naknadama za izlaz podataka, API-jem, rastom pohrane, razinama redundancije i mogućim naknadama za migraciju. Modelirate razdoblje od 5–10 godina, diskontirate novčane tokove, a zatim pokrećete pesimistične i optimistične scenarije.

Koja pravna pitanja utječu na pohranu osjetljivih podataka klijenata u oblaku?

Suočavate se sa zakonima o zaštiti podataka, obvezama prijave povrede, ograničenjima prekograničnog prijenosa, obvezama povjerljivosti, ugovorima s dobavljačima, pravima na reviziju i standardima usklađenosti. Morate provjeriti enkripciju, lokaciju pohrane podataka, podizvršitelje obrade, odgovor na incidente i osigurati da vaš pružatelj usluga u oblaku potpiše snažne Ugovore o obradi podataka (DPA) i Poslovne ugovore o pridržavanju (BAA).

Kako mogu automatizirati sigurnosne kopije na više pružatelja usluga u oblaku radi redundancije?

Automatizirate višestruke sigurnosne kopije u oblaku koristeći alate neovisne o dobavljaču, zakazivanjem poslova i provođenjem enkripcije. Skriptirat ćete s API-jima, nadzirati putem nadzornih ploča, redovito testirati obnove i dokumentirati politike kako ne biste ovisili o pouzdanosti jednog dobavljača.

Leave a Comment