5 najboljih VR slušalica zbog kojih svaka igra djeluje stvarno

Prava VR kaciga danas odlučuje koliko će ti igre djelovati živo, a ne samo koliko su “oštre” na papiru.

Najboljih 5 VR kaciga trenutno čine Meta Quest 3 (najbolji omjer cijene i mogućnosti), PlayStation VR2 (za PS5), Valve Index (vrhunsko praćenje i udobnost), Meta Quest 2 (najpovoljniji ulaz u VR) i HP Reverb G2 (najbolja jasnoća slike za simulatore i PC).

Ako znaš što ti je važnije – rezolucija, cijena, konzola ili PC – izbor među ovih pet postaje iznenađujuće jednostavan.

Ključne napomene

• HTC Vive Pro 2: gotovo 5K rezolucija, 120 Hz i vanjsko praćenje (outside-in) pružaju ultra-oštru sliku i precizno praćenje pokreta za ljubitelje simulacija vožnje i letenja.
• Podesiva 3D VR slušalica s HD lećama: premaz protiv plavog svjetla, podešavanje IPD-a i čista optika čine mobilne 3D filmove i lagane igre uronjivijima.
• VR slušalice za Nintendo Switch OLED: posebno dizajnirane leće i udobno pristajanje produbljuju percepciju dubine u igrama poput Mario Kart i Zelda bez složenog postavljanja.
• Mobilni VR set s Bluetooth daljinskim upravljačem: VR za mobitel bez kabela, s podesivim lećama i jednostavnim kontrolerom, nudi povoljno i uvjerljivo prvo iskustvo virtualnih svjetova.
• Mobilne VR slušalice s ugrađenim slušalicama: integrirani zvuk, široko vidno polje (FOV) i podešavanje IPD-a stvaraju kompaktno, kino-like iskustvo za filmove i horor igre.

Više detalja o našim najboljim odabirima

1. Podesiva 3D VR slušalica s HD lećama

   [zw asin=”B0FGCJBR1X” alt=”Podesiva 3D VR slušalica s HD lećama”]

   Najbolji suputnik na putovanju

   Provjeri cijenu

   Ako tražiš način da od mobitela napraviš mini kino — bez da kupuješ skupi Oculus — ovaj podesivi 3D VR headset je baš taj “preko vikenda u Ikei pa da vidimo što još mogu potrošiti” gadget.

   Stvar funkcionira jednostavno: ubaciš mobitel, pomakneš klizače za razmak zjenica i udaljenost, dok ti tekst ne prestane biti mutan. Kad bijela slova na crnom napokon postanu kristalno jasna, znaš da si pogodio.

   Što me ugodno iznenadilo? HD leće. Nisu one plastike od 5 € s Njuškala. Rubovi slike su dosta mirni, nema onog “riblje oko” efekta da ti se sve savije kao da gledaš kroz bocu Pelinkovca. Tu se vidi razlika.

   Druga stvar: anti–plavo svjetlo premaz. To možda zvuči marketinški, ali nakon sat vremena gledanja Netflixa u vlaku prema Zagrebu oči mi nisu bile onako crvene kao nakon bingeanja TikToka u mraku. Ne čini čuda, ali pomaže da ne skidaš headset svake 20 minute.

   Radi s većinom iOS i Android mobitela — bez dodatnih aplikacija, samo YouTube 3D/VR videi, poneka lagana VR igrica, i to je to. Nije za ozbiljan gaming ni za one što ganjaju 120 Hz i “god rays”. Ovo je više za:

   • 3D film u krevetu dok ostali u stanu spavaju
   • djecu na zadnjem sjedalu auta
   • ubijanje dosade na aerodromu

   ✅ Prednosti

   • Čiste HD leće s manje izobličenja
   • Manje zamora očiju zbog anti–blue light premaza
   • Univerzalan grip za većinu mobitela, bez instaliranja gluposti

   ❌ Mane

   • Nije za hard–core VR entuzijaste
   • Ovisi 100% o kvaliteti tvog ekrana i zvuka
   • Nakon dužeg nošenja trebat ćeš pauzu — ipak je to plastika na licu

   Ako želiš povoljan ulaz u VR/3D svijet, više za filmove nego za “Matrix”, ovo je sasvim solidan poligon za igranje.

   • Kompatibilni uređaji:Pametni telefoni (iOS i Android), zasloni od 4,7″ do 11,9″
   • Primarna namjena:Mobilni 3D filmovi i ležerne VR aplikacije/igre
   • Vrsta leće:Podesive HD leće (podešavanje zjenica i udaljenosti)
   • Prilagodljivost glave/pristajanja:Podesiva traka za glavu; mekani jastučići za lice za sve uzraste
   • Audio doživljaj:Koristi zvuk samog pametnog telefona ili vanjske slušalice (ne ugrađene)
   • Prijenosnost/Okolina uporabe:Lagani, prenosivi ABS; idealan za kuću i putovanja
   • Dodatna značajka:Premaz protiv plavog svjetla
   • Dodatna značajka:Meka podstava za lice
   • Dodatna značajka:Prijenosna ABS konstrukcija

2. HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00

   [zw asin=”B094HQGJRC” alt=”HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00″]

   Profesionalna sila

   Provjeri cijenu

   HTC Vive Pro 2 (model 99HASW004-00) je onaj headset koji uzmeš kad kažeš: “Dobro, dosta kompromisa, hoću sliku kao monitor u VR-u.” Nije za casual Beat Saber vikend, nego za ekipu koja živi u iRacingu, DCS-u, MS Flight Simulatoru ili ACC‑u.

   Rezolucija od 4896 × 2448 daje ti pravi “5K osjećaj” — kokpit u simulaciji više nije mutna mrlja, nego vidiš sitna slova na instrumentima, čak i u večernjoj vožnji po Spa-Francorchampsu. Široko 120° vidno polje skida onaj tunelski efekt; vidiš retrovizor i apex zavoja bez da stalno okrećeš glavu. A 120 Hz osvježavanje znači manje napora za oči i glađe praćenje kad ti bolid pleše po rubnjacima.

   Naravno, ovo nije “uključi i radi” igračka. Treba ti ozbiljan PC (tipa RTX 4070/7700 XT i gore), plus SteamVR bazne stanice i kontroleri — sve se kupuje odvojeno. Ja sam jednom krenuo s preslabom grafikom “da probam”… završilo je frustracijom i podešavanjem svega na low. Nemoj ponoviti istu grešku.

   Prednosti (kad sve složiš kako treba)

   • Praćenje u milimetar — za simulatore i VR shooting ovo je zlato.
   • Jako dobra ergonomija — naramenice, kotačić za zatezanje, stane i preko naočala.
   • Fokus na kvaliteti slike — tekst, daljina, instrumenti, sve čitljivo.

   Nedostatci (iskreno, ima ih)

   • Nije bežičan po defaultu — ako voliš plesati po sobi, kabel zna živcirati.
   • Skup sustav kad zbrojiš headset + bazne stanice + kontrolere.
   • Nema “console friendly” šetnje; ovo je čisti PC master race teritorij.

   Ako ti je prioritet najčišća moguća slika u trkaćim i letačkim simulacijama i ne plaši te malo kablova po sobi, Vive Pro 2 je vrlo vjerojatno ono što zapravo tražiš.

   • Kompatibilni uređaji:Gaming/VR računalo putem DisplayPorta (SteamVR ekosustav)
   • Primarna namjena:VR igranje visokih performansi na PC-u i profesionalne VR aplikacije
   • Vrsta leće:Optika visoke rezolucije za VR s podešavanjem razmaka između zjenica (IPD)
   • Prilagodljivost glave/pristajanja:Više ergonomskih prilagodbi; uravnoteženo pristajanje; prikladno za naočale
   • Audio doživljaj:Integrirani zvuk na ušima putem priloženih ušnih kapica
   • Prijenosnost/Okolina uporabe:Priključena PC postava; najbolja za stacionarno korištenje kod kuće ili u uredu
   • Dodatna značajka:kombinirana 5K rezolucija
   • Dodatna značajka:Praćenje SteamVR 2.0
   • Dodatna značajka:Preciznost praćenja u podmilimetarskom rasponu

3. VR slušalice za Nintendo Switch OLED

   [zw asin=”B0F8BJBZBW” alt=”VR slušalice za Nintendo Switch OLED”]

   Najbolje za Switch igrače

   Provjeri cijenu

   Napravljeno baš za Nintendo Switch OLED, ovo narančasto VR “čudo” je kao kartonski Labo… ali udobnije, čvršće i puno praktičnije za obiteljske gaming večeri. Ne trebaš nikakve appove, kabele ni posebne postavke — uguraš Switch, zategneš remen, namjestiš leće i već si u 3D svijetu.

   Prvi dojam? Lagano. I to stvarno lagano. Klinci ga mogu nositi bez da im pada s glave, a odrasli ga mogu koristiti s naočalama bez onog neugodnog pritiska na sljepoočnicama. Ja sam ga testirao s Mario Kartom i Zeldom — nije “full VR” kao na PS VR2, ali taj dodatni osjećaj dubine kad se penješ na liticu ili juriš kroz zavoj… itekako se osjeti.

   Leće su priča za sebe. Svako oko podešavaš posebno, kao kad tražiš “onu točku” na radiju da signal više ne šumi. Kad jednom pogodiš, tekst na ekranu je čitljiv, a 3D ne muti ni nakon pola sata igranja.

   —

   ✅ Prednosti

   • Podesive HD leće – svatko u kući može namjestiti fokus kako mu paše
   • Široko vidno polje – manje “gledanja kroz tunel”, više osjećaja da si stvarno u igri
   • Udobnost – jastučić oko lica, lagan okvir, remen koji ne pili po glavi

   Koristan detalj: idealno za kratke i srednje sesije (recimo 20–45 minuta). Nakon toga i oči i mozak kažu “daj pauzu”.

   —

   ⚠ Nedostaci

   • Nije za cjelonoćne maratone — nakon duljeg igranja osjeti se umor očiju
   • Ovisi o igrama: neke izgledaju fantastično u 3D-u, druge tek “okej”
   • Nema aktivni tracking kao skuplji VR headseti, pa ga gledaj više kao 3D naočale na steroidima, ne kao profesionalni VR sustav

   Za obitelji, povremene gejmere i sve koji žele “začiniti” Switch OLED bez trošenja stotina eura — ovo je vrlo pametan, niskorizičan dodatak.

   • Kompatibilni uređaji:Nintendo Switch OLED konzola
   • Primarna namjena:Uranjajuće igranje na Nintendo Switch OLED konzoli
   • Vrsta leće:HD leće s pojedinačnim podešavanjem fokusa
   • Prilagodljivost glave/pristajanja:Ergonomska, podesiva traka za glavu; podstavljeni jastučić za lice
   • Audio doživljaj:Koristi audio izlaz Switcha ili vanjske slušalice (ne ugrađene)
   • Prijenosnost/Okolina uporabe:Lagan, izdržljiv; prikladan za ležerno igranje kod kuće ili u pokretu
   • Dodatna značajka:Specifičan dizajn za Switch OLED
   • Dodatna značajka:Lagana narančasta konstrukcija
   • Dodatna značajka:Igra s slobodnijim kretanjem

4. Naočale za virtualnu stvarnost s daljinskim upravljačem za mobitele

   [zw asin=”B0DL45MRVB” alt=”Naočale za virtualnu stvarnost s daljinskim upravljačem za mobitele”]

   Najbolje za ljubitelje filmova

   Provjeri cijenu

   Gledaj, VR za mobitel nije za one koji love “next-gen grafiku” kao na PS5, nego za ljude koji žele jeftin ulaz u drugi svijet — bez da dignu kredit. Ove VR naočale s Bluetooth daljincem su upravo to.

   Staviš mobitel (iPhone, Samsung, Xiaomi, što god, dok je između 4,7″ i 7,2″), spojiš daljinski, pustiš video… i odjednom više nemaš tramvaj oko sebe nego vlastito malo kino. Kod mene doma to je često “kino na kauču” dok ostatak obitelji zauzme TV.

   Daljinski je fora stvar — nije joystick za pro gamere, više kao švicarski nožić za mobitel. Radi kao:

   • miš za navigaciju po aplikacijama
   • okidač za selfie i snimanje
   • jednostavni gamepad za lagane igrice

   Za ozbiljan gaming? Realno, uzet ćeš pravi kontroler ili neki Quest. Ovo je više za YouTube VR, 360° videe, lagane igre i surfanje.

   Što se udobnosti tiče, tu su ugodno iznenadili. Leće se mogu podešavati, što je spas ako imaš -2, -3, pa čak i -6 dioptrije. Nosim naočale i meni stanu unutra bez da mi stišću sljepoočnice — to je često problem kod jeftinijih headseta.

   Prednosti

   • Radi s većinom novijih iPhone i Samsung Galaxy/Note modela
   • Nema kablova, samo Bluetooth i mobitel
   • Dobar ulaz u VR za one koji ne žele dati 300–400 € za standalone uređaj

   Nedostaci

   • Daljinski je više “za preživljavanje” nego za ozbiljne igre
   • Ovisiš o kvaliteti ekrana svog mobitela — ako imaš slabiji display, vidi se

   Ako želiš probati VR bez bolne cifre u novčaniku, ovo je sasvim solidan “prvi dejt” s virtualnom stvarnošću.

   • Kompatibilni uređaji:Pametni telefoni (iOS i Android), zasloni 4,7″–7,2″
   • Primarna namjena:Pametni telefon 3D filmovi, VR aplikacije i lagano igranje (s daljinskim upravljačem)
   • Vrsta leće:HD leće s podesivim PD i OD
   • Prilagodljivost glave/pristajanja:Podesiva vrpca za nošenje oko vrata/glave; može se nositi s naočalama ili bez njih
   • Audio doživljaj:Koristi zvuk pametnog telefona; opcionalne vanjske slušalice (ne ugrađene)
   • Prijenosnost/Okolina uporabe:Kompaktan VR temeljen na telefonu; jednostavan za pakiranje i korištenje bilo gdje
   • Dodatna značajka:Bonus Bluetooth daljinski upravljač
   • Dodatna značajka:Funkcija okidača za selfie
   • Dodatna značajka:Podrška za kratkovidnost -600D

5. VR slušalice s ugrađenim slušalicama za pametne telefone

   [zw asin=”B0F3X4MV3P” alt=”VR slušalice s ugrađenim slušalicama za pametne telefone”]

   Najviše uranjajući zvuk

   Provjeri cijenu

   Ako želiš VR za mobitel bez cirkusa s kablovima, slušalicama i dodatnim džidžama, onda su ti ove naočale s ugrađenim slušalicama zapravo „uzmi‑stavi‑igraj“ rješenje. Ubaciš mobitel, spojiš jedan kabel i – gotovo, već si u 3D filmu ili igrici.

   Prvi filter koji moraš proći je — *hoće li tvoj mobitel uopće stati unutra?*

   Ovakvi modeli obično gutaju ekrane od 5 do oko 7,2 inča, što znači: većina iPhone 13/12/11, pa i novi iPhone 16, plus Galaxy S25 do S20, Note 10 do 5. Ako imaš neku „ciglastu“ masku, skini je, uštedjet ćeš si živce.

   Zvuk je tu velika priča. Ugrađene slušalice nisu hi‑fi studio, ali daju ono što treba: privatnost i uranjanje. Ne čuješ pola stana, a ni oni tebe. Kod horora je to baš… intenzivno. Jednom sam Resident Evil gledao na takvom headsetu — maknuo sam ga nakon 15 minuta jer mi je bilo previše uvjerljivo.

   Slika? Gledaj da piše nešto tipa „HD leće“ i šire vidno polje. To u praksi znači da nemaš osjećaj da gledaš kroz špijunku na vratima, nego više kao mali kućni kino zalijepljen za glavu. Podesiva udaljenost zjenica i objektiva je spas ako nosiš naočale ili imaš osjetljive oči — manje peckanja, manje glavobolje.

   Prednosti

   • sve u jednom: nema dodatnih slušalica u džepu
   • radi i odraslima i klincima, remenje se brzo prilagodi
   • bočni otvori: možeš dotaknuti ekran, stišati zvuk, javiti se na poziv

   Mane

   • ovisiš o kvaliteti ekrana svog mobitela
   • nakon sat vremena može biti težak ako imaš veći telefon
   • nije za maratonsko gledanje serija — radi pauze svakih 30–40 min, oči će ti biti zahvalne

   Ako tražiš ulaz u VR svijet za 3D filmove, lagane igre i virtualne ture, a ne želiš davati stotine € za „punokrvni“ VR, ovakav headset je jako razuman, „zemaljski“ kompromis.

   • Kompatibilni uređaji:Pametni telefoni (iOS, Android, Windows), zasloni 5″–7,2″
   • Primarna namjena:3D igre za pametne telefone, filmovi i VR aplikacije s integriranim zvukom
   • Vrsta leće:HD optičke leće s podesivom udaljenosti zjenice/objekta
   • Prilagodljivost glave/pristajanja:Ergonomsko podesivo pristajanje; prikladno za odrasle i djecu
   • Audio doživljaj:Ugrađene slušalice za impresivan zvuk
   • Prijenosnost/Okolina uporabe:Prijenosni VR sustav za pametne telefone; praktičan za korištenje kod kuće ili na putovanjima
   • Dodatna značajka:Integrirane VR slušalice
   • Dodatna značajka:Širokokutno gledanje
   • Dodatna značajka:Jednostavno sučelje za kontrolu pristupa

Faktori koje treba uzeti u obzir pri odabiru VR naočala

Kada uspoređujete VR headsetove, započnite s osnovama: rezolucijom i jasnoćom prikaza, praćenjem i točnošću pokreta te time radi li headset s vašim telefonom, računalom ili konzolom. Zatim obratite pozornost na udobnost, težinu i pristajanje, jer vam ni najostrija slika neće pomoći ako se headset čini težak ili prejako pritišće lice. Na kraju provjerite podešavanje leća i IPD (interpupilarna udaljenost, odnosno razmak između očiju), jer pravilno poravnanje može smanjiti zamućenje, naprezanje očiju i glavobolje.

Razlučivost zaslona i jasnoća

Prva stvar koju svi preskaču, a ne bi smjeli: rezolucija i oštrina. To je ono što odlučuje hoće li ti VR svijet izgledati kao razglednica ili kao stari CRT iz dnevnog boravka kod bake.

Kad gledaš specifikacije, traži koliko piše *po oku* (pixels per eye) ili ukupno. Što više piksela, to manje onog “mrežastog” efekta, kao da gledaš kroz komarnik. Tu se najviše osjeti razlika kad čitaš tekst, HUD u igrama ili prometne znakove u nekoj vožnji u VR‑u.

Onda dolazi ona stvar koju proizvođači vole sakriti u sitna slova: PPD – pixels per degree. Ukratko, to ti je koliko “detalja” dobiješ po stupnju vidnog kuta. Iznad 20 PPD već izgleda fino, iznad 25 kreće ono “ok, ovo je napokon čitljivo bez škiljenja”. PPI (pikseli po inču) je isto koristan, ali PPD ti realno bolje govori kako ćeš to doživjeti na glavi.

Plus i minus koji se ne vide odmah (ali ih osjetiš)

Prednosti dobrog panela i leća:

• tekst u SteamVR‑u ne izgleda kao JPEG iz 2005.
• manje umora očiju nakon dužih sesija
• daleki objekti u simulacijama (npr. MSFS, DCS) napokon imaju smisla

Ako škrtariš na ovome, dobivaš:

• izobličenja na rubovima, kao da gledaš kroz bocu
• “dugine” rubove oko kontrastnih linija (chromatic aberration)
• mutan doživljaj čim malo okreneš oči umjesto glave

Pripazi još na osvježavanje — 90 Hz je minimum da ti ne bude muka; 120 Hz je “slatka zona” ako ti GPU to može pratiti. I nemoj zaboraviti kabel i karticu: HDMI ili DisplayPort moraju podržavati *punu* nativnu rezoluciju i refresh, inače bacaš novac na panel koji radi “u pola snage”.

Praćenje i točnost pokreta

Koliko god da platiš ekran, VR ti pukne na šavovima čim tracking krene raditi svoje gluposti. Slika može biti kristalna, ali ako ti ruka “poskakuje” pola metra ili pištolj pleše u zraku, mozak se buni, želudac još više.

Prvo gledaj 6DoF. To znači da headset i kontroleri prate i *rotaciju* i *kretanje u prostoru* — saginješ se iza zaklona, korakneš u stranu, nagneš se kroz prozor u Half-Life: Alyx… sve to. Stari 3DoF headseti (samo okretanje glave) danas su više za gledanje videa, ne za ozbiljnije igre.

Jednom sam frendu posudio stari 3DoF uređaj. Nakon pola sata Beat Sabera pita: “Zašto mi tijelo stoji kao drvo, a ruke su teleportirane?” Eto ti razlike.

Inside-out tracking – prednosti i mane

Headseti s kamerama (Meta Quest, Pico…) su spas ako živiš u stanu od 35 m² i ne da ti se bušiti zidove.

Plusevi:

• Brzo: staviš na glavu, nacrtaš granice i igraš.
• Nema base stationa, kablova, stalaka.

Minusi:

• Kontroler ti nestane čim ga staviš iza leđa ili preblizu licu.
• U lošem svjetlu tracking zna poludjeti — jednom mi je Quest u sumrak odlučio da je zid zapravo pod.

Outside-in – kad želiš “laser” preciznost

Base stationi (Valve Index, HTC Vive) su gnjavaža za postaviti, ali kad ih jednom složiš kako treba, tracking je kao da ti svaki pokret mjeri kirurg.

Što ciljaš:

• Točnost praktički na razini *sub-milimetra* i ukupan lag ispod ~20 ms — iznad toga kreće mučnina.
• Više senzora/kamera = manje mrtvih kutova.
• Ako voliš skakati po sobi (VR fitness, Pavlov, Blade & Sorcery) uzmi room-scale; za simove i kokpit igre je dosta seated/standing.

Ako moraš birati između “boljeg ekrana” i “boljeg trackinga” — uzmi tracking. Piksel manje ne osjetiš toliko koliko ruku koja skače kao da ima vlastiti život.

Kompatibilnost platformi i uređaja

Prije nego uopće kreneš u lov na „savršeni“ VR, stani na loptu i odgovori si na jedno pitanje: gdje ćeš ga najviše koristiti — za stolom, u dnevnom, ili u vlaku prema poslu?

Ja sam svoju prvu grešku napravio s PC VR‑om. Računalo solidno, mislio sam „ma to će gurati sve“… dok nisam shvatio da stari GPU i krivi port znače mutnu sliku i trzanje.

Ako ideš na PC VR, trebaš:

• dovoljno jak CPU/GPU (ne „gaming“ iz 2016.)
• *pravilan* video izlaz — većina ozbiljnijih headseta voli DisplayPort, ne HDMI adaptere iz ladice
• ažurne drivere i USB/USB‑C portove punog bandwidtha

Standalone je druga priča. Headset radi sam, bez kabela, zvuči idilično. Ali onda otvoriš store i skužiš da nema pola igara koje te zanimaju. Prije kupnje provjeri podržava li uređaj ono što želiš igrati: Beat Saber, Alyx, fitness aplikacije… Nije isto Meta Quest, Pico ili neki egzotični kineski brand.

Smartphone VR? Realno, to je danas više „gadget za frenda“ nego ozbiljan alat. Ako svejedno ideš tim putem, budi siguran da:

• ekran fizički stane u headset
• OS (iOS ili Android) još uvijek ima podržane aplikacije, jer mnoge polako nestaju iz storeova

Pros & Cons koje ljudi često preskoče

Tracking i prostor

Inside‑out tracking je praktičan — nemaš base statione po sobi — ali zna izgubiti kontroler kad ga držiš iza leđa. Base stationi su super precizni, no zauzmu pola dnevnog i partnerica te čudno gleda.

IPD i naočale

Ako ti je razmak zjenica izvan raspona headseta, slika postane blago mutna, kao da gledaš kroz tuđe naočale. A ako nosiš svoje, provjeri podršku za naočale ili dodatne leće. Ja sam jednom u pola sata korištenja zaradio dvije ogrebotine na staklima — skuplje od pola headseta.

Udobnost, težina i pristajanje

Kad si već barem okvirno skužio na čemu ćeš vrtjeti VR — PC, PS5, standalone — vrijeme je da se pozabaviš pitanjem koje svi preskaču dok ne bude kasno: *hoće li ti ta kanta uopće biti ugodna na glavi?*

Prvo gledaj remenje i raspodjelu težine. Ako je remen samo tanka traka sprijeda, nakon pola sata igranja Beat Sabera imat ćeš osjećaj kao da ti je netko objesio ciglu na lice. Traži čvrst stražnji oslonac (tipa kao kod Meta Quest 3 Elite Strapa ili PSVR2) i dovoljno mogućnosti zatezanja da headset sjedne na lubanju, a ne da ti reže obraze.

Masa je drugi veliki faktor.

Imao sam headset od oko 720 g — VR je bio super, vrat malo manje. Sve iznad nekih 700 g traži češće pauze i dobar stražnji “halo” obruč. Ispod ~600 g već možeš odraditi duže sesije bez da posegneš za Brufenom.

Lice je posebna priča. Ako su jastučići tvrdi ili ne dišu, nakon sat vremena bit ćeš mokar kao da si istrčao krug oko Jaruna. Traži:

• *meke, prozračne* jastučiće (tkanina ili perforirana umjetna koža)
• zamjenjive navlake, pogotovo ako dijeliš headset s ekipom ili nosiš naočale

Naočale su česta zamka. Treba ti barem 10–12 mm razmaka između leća i tvojih dioptrijskih, inače riskiraš ogrebotine vrijedne 50–150 € po leći. Neka headset ima pristojan raspon prilagodbe glave, da pokrije i tebe i eventualno klince doma — nije fora da njima headset pada preko nosa, a tebi sjedi savršeno.

Plus i minus u jednoj rečenici

Ako ti je VR neudoban, prestat ćeš ga koristiti.

Zato udobnost nije luksuz, nego razlika između “wow” i “meh, stoji u ladici”.

Podesivost leća i međuzjenična udaljenost (IPD)

Čak i kad je headset lagan kao perje i spužve ti savršeno grle glavu, jedna sitnica može sve upropastiti — krivo poravnane leće. Ako ti IPD (interpupillary distance, razmak između zjenica) ne štima s razmakom leća, za pola sata ćeš trljati oči i pitati se zašto ti sve blago “duplo” pleše.

Većina ljudi je negdje između 55 i 72 mm. Zato uvijek gledaj podržani IPD raspon u specifikacijama, kao što gledaš bateriju na mobitelu. Meta Quest, Pico, Valve Index… svaki ima malo drugačiji pristup.

Ja sam jednom ignorirao IPD, rekao sam si “ma bit će dobro” — rezultat: lagana mučnina nakon jedne partije Beat Sabera. Nikad više.

Prednosti kad IPD i fokus štimaju

Kad imaš mehanički klizač ili kotačić za fino pomicanje leća, možeš ih namjestiti doslovno u milimetar. To znači:

• manje dvoslike i naprezanja očiju
• slika ti “sjedne” u fokus, bez onog sivog vela na rubovima
• možeš igrati satima bez glavobolje

Ako još k tome headset ima podešavanje fokusa i dioptrijsku korekciju (recimo oko ±2 do ±6 dpt), često ti uopće ne trebaju naočale unutra. To je ogromna razlika ako inače nosiš minus ili lagani plus.

Kad stvari krenu po zlu

Nedostatak preciznog IPD-a osjetiš brzo: suhe oči, zatezanje u čelu, osjećaj kao da gledaš križaljku iz preblizu.

Ako dijeliš headset s ekipom ili obitelji, dvostruka prilagodba — IPD + fokus svake leće posebno — spašava živce. Jedan okrene kotačić, drugi pomakne leće, treći stavi svoju dioptriju… i svi imaju “svoj” VR bez filozofije.

Kvaliteta zvuka i uranjanje

Kad ljudi pričaju o VR-u, svi prvo spomenu rezoluciju i osvježavanje ekrana. A onda stave jeftine slušalice i pitaju se zašto im sve djeluje “nekako plastično”. U praksi, *zvuk* je taj koji ti razbije iluziju ili te zakuca unutra.

Ja sam to shvatio kad sam igrao FPS na Meta Questu s ugrađenim zvučnicima. Lijepo, praktično… ali koraci protivnika su mi zvučali kao da dolaze “odnekud ispred”, bez jasnog smjera. Kad sam spojio pristojne over-ear slušalice, odjednom — čujem lika kako šulja desno iza mene, helikopter koji se zadrži iznad glave, čak i čahure koje padaju s lijeve strane. Igra ista, ali doživljaj dvije klase razlike.

Prednosti dobrog VR zvuka

Ako gledaš novi headset, gledaj kako se nosi s prostornim zvukom. Idealno je kad:

• podržava 3D audio (ambisonics, binaural, HRTF), tako da ti mozak “vjeruje” odakle dolazi svaki šum
• ima frekvencijski raspon oko 20 Hz–20 kHz i distorziju ispod 1 %, pa govor ne šišti, a bas ne brunda
• audio kašnjenje ostaje ispod ~20 ms, bilo žično ili bežično, da ti zvuk ne “kasni” za okretom glave

Dobre integrirane slušalice s pasivnim prigušenjem buke znače da ti tramvaj, cimer ili bušilica iz susjedstva neće razbiti imerziju u pola filma.

Mane lošeg ili površnog rješenja

Negativne strane osjetiš tek kad je kasno:

glavobolja nakon sat vremena jer ti “škripi” gornji srednji spektar, promašeni položaj izvora zvuka (pucanj čuješ ispred, iako dolazi straga), ili bežični lag koji te u multiplayeru doslovno košta partije.

Ako trošiš 400–700 € na VR, stvarno nema smisla štedjeti na zvuku. To ti je kao da kupiš novi OLED, a gledaš filmove bez titlova i napola utišano.

Knjižnica sadržaja i aplikacije

Ako ti je VR headset stan, onda je ekosustav aplikacija — kvart u kojem živiš. Možeš imati najljepši stan na svijetu, ali ako je u okolici samo kiosk i kladionica, brzo će ti dosaditi.

Prvo gledaj koliko je bogata izvorna biblioteka**. Ne samo broj naslova, nego *što* tamo ima. Hoćeš li moći skakati između Beat Sabera, neke smiješno dobre indie avanture, meditacijske aplikacije i ozbiljnog produktivnog alata**? Što je širi raspon žanrova, to je manja šansa da ćeš za mjesec dana reći: “OK, sve sam vidio.”

Jednom sam kupio headset koji je na papiru bio ludilo, ali je trgovina izgledala kao rani mobitel — par igara, pola toga polu‑završeno. Nakon tjedan dana skupljao je prašinu. Od tada prvo gledam platformu, tek onda specifikacije.

Plus – kad ekosustav “radi posao”

• Podrška za SteamVR, Meta/Oculus ili PlayStation VR znači da dobivaš pristup “pravim” hitovima, ne samo demo iskustvima.
• Cross-buy naslovi su zlato: kupiš jednom, igraš na više uređaja.
• Redovita ažuriranja i sezonske akcije daju osjećaj da se stalno nešto događa.

Minus – signali da ćeš se brzo zasititi

• Headset ima samo vlastitu trgovinu, a katalog izgleda kao mobilni store iz 2012.
• Nema *sideloadinga* ni podrške za treće strane, pa zaboravi na emulatore, modove i PC‑VR streaming.
• Kategorije su tanke: možda ima par AAA naslova, ali nema fitnesa, društvenih aplikacija ni edukacije.

Ako ti je VR nova igračka, ciljaj na uređaj gdje vidiš: raznolike žanrove, aktivnu zajednicu i jasan put do SteamVR‑a ili barem PC‑VR streaminga. To je recept da ti headset ne završi u ormaru iza zimskih jakni.

Često postavljana pitanja

Mogu li udobno nositi VR naočale s dioptrijskim naočalama ili kontaktnim lećama?

Možeš, ali udobnost ovisi o pristajanju, podstavi i udaljenosti leće. Staviš slušalice na glavu, prilagodiš remene, a zatim—ako ti se naočale pritiskaju ili magle—prebaciš se na leće, dioptrijske umetke ili odstojnike za iznenađujuće udobno, uranjajuće iskustvo.

Kako sigurno očistiti VR leće i remene za slušalice bez izazivanja oštećenja?

Sigurno čistite VR leće koristeći mikrofiber krpu i sredstvo za čišćenje sigurno za leće, brišući nježno kružnim pokretima. Za trake ih čistite lokalno blagim sapunom i vodom, potpuno osušite na zraku, izbjegavajte alkohol, jake kemikalije i uranjanje elektroničkih dijelova.

Koju veličinu sobe i prostor za igru trebam za većinu VR igara?

Obično ćete poželjeti barem 2 m x 2 m (otprilike 6,5 ft x 6,5 ft) slobodnog prostora za “plesni podij”. Držite namještaj podalje, kabele urednima i prolaze čistima kako se vaše virtualne avanture ne bi pretvorile u stvarne sudare.

Može li produljena upotreba VR-a uzrokovati mučninu i kako je mogu smanjiti?

Da, dugotrajna upotreba VR-a može izazvati mučninu u kretanju. Možete je smanjiti tako da često pravite pauze, čvrsto namjestite slušalice, koristite udoban način kretanja/teleportaciju, povećate broj sličica u sekundi, poboljšate ventilaciju i postupno produljujete trajanje sesija.

Postoje li dobne preporuke ili zdravstvena upozorenja za djecu koja koriste VR naočale?

Da, postoje; rizici VR-a za djecu mogu se nadviti poput ogromnih upozoravajućih panoa. Trebali biste se pridržavati dobnih ograničenja proizvođača (često 12–13+), koristiti kratke nadzirane sesije, pratiti pojavu naprezanja očiju, glavobolje, vrtoglavice i odmah prestati ako se simptomi pojave.