5 najboljih WiFi pojačivača koji trajno uklanjaju mrtve zone

Mučite se s mrtvim kutovima u stanu ili velikoj kući i želite samo stabilan WiFi koji radi svugdje.

Krivi WiFi extender** može usporiti mrežu, jer dijeli isti kanal s ruterom i stvara dodatno “usko grlo”.

Da biste doista uklonili mrtve zone, trebate extender koji podržava barem WiFi 5 ili 6, ima istu ili višu brzinu od rutera, dual‑band/tri‑band rad i pravilno je postavljen na pola puta između rutera i slabog mjesta.**

U nastavku vam pokazujem koje tipove uzeti, koje izbjegavati i gdje ih točno utaknuti u zid.

Ključne spoznaje

• TP-Link RE900XD AX6000: najbolji izbor za gigabitne domove, Wi‑Fi 6, 160 MHz, 2,5G priključak, idealan za igranje i mnogo uređaja.
• AVM FRITZ!Repeater 6000: tro‑pojasni Wi‑Fi 6 s namjenskim povratnim vezom (backhaul), izvrstan za višekatnice, najbolji u kombinaciji s FRITZ!Boxom, vrlo dobre stvarne gigabitne performanse.
• FRITZ!Repeater 1700 (Wi‑Fi 7): budućnosti prilagođen (future‑proof) repetitor za utičnicu s mesh podrškom, odličan uz FRITZ!Box, glatko prebacivanje (roaming) i snažne brzine za moderne domove.
• Mercusys ME30 AC1200: povoljni dvo‑pojasni extender za HD streaming i lagano igranje, WPS postavljanje, AP način rada, najbolji za sub‑gigabitni internet.
• Mercusys ME10 300Mbps: vrlo jeftina jednopojsna 2,4 GHz opcija, dobro probijanje zidova za manje domove i osnovne pakete, nije za velike brzine ili igranje s niskim pingom.

Više pojedinosti o našim najboljim odabirima

1. TP-Link RE900XD AX6000 proširivač dosega WiFi 6

   [zw asin=”B0BTHQM3ZH” alt=”TP-Link RE900XD AX6000 proširivač dosega WiFi 6″]

   Izbor za napredne korisnike

   Provjeri cijenu

   Ako ti je stan pun “mrtvih kutova” gdje Wi‑Fi umre čim zakoračiš u hodnik, TP‑Link RE900XD AX6000 je onaj komad opreme koji spašava živce. Nije jeftin, nije malen, ali radi posao — pogotovo ako imaš gigabit ili čak multi‑gig optiku i ne želiš da ti Netflix štuca baš kad krene finalna epizoda.

   Ovo je Wi‑Fi 6 pojačivač s ukupno do 6000 Mbps preko 8 streamova. U prijevodu: nema drame kad ti netko gleda 4K na TV‑u, drugi skida velike datoteke, a ti usred Teams calla.

   Posebno mi se svidjelo 4×4 MU‑MIMO — router i extender prestanu biti “usko grlo” kad pola stana visi na mreži.

   RE900XD podržava i 160 MHz kanale na 5 GHz, što je zgodno za gaming. Latencija padne taman toliko da ti više ne puca živac kad ti lag sj* rundu u Valorantu. Plus, imaš 2.5 Gbps port** i još dva obična Gigabit LAN‑a, pa ga možeš spojiti žicom na glavni router ili u njega utaknuti PC, NAS ili TV i zaboraviti na bufferanje.

   —

   Prednosti (za koga ima smisla)

   • Stan/kuća s gigabit ili bržim internetom
   • Hrpa uređaja: mobiteli, konzole, pametni TV-i, IoT gluposti
   • Netko tko stvarno primijeti razliku u pingu i brzini

   —

   Mane (da ne kažeš da te nitko nije upozorio)

   • Zauzima dosta mjesta i nije baš neprimjetan
   • Cijena ide u rang ozbiljnijih rutera (računaj oko 150–200 € raspona, ovisno o akcijama)
   • Najbolje radi s Wi‑Fi 6 ruterom; ako si još na starom AC modelu, nećeš izvući maksimum

   Moj savjet: ako ti je internet brži od tvojeg Wi‑Fi‑ja, a ne želiš odmah mijenjati cijeli router, RE900XD je pametan “patch” — osobito za veće stanove i kuće na dva kata.

   • Standard / generacija WiFi-ja:WiFi 6, 802.11ax (AX6000)
   • Maksimalna bežična brzina (teorijska):Do ukupno 6000 Mbps (AX6000, 8 streamova)
   • Frekvencijski pojasevi:Dvopojasni (2,4 GHz + 5 GHz, WiFi 6)
   • Ethernet priključak(-ci):1 × 2,5 Gbps Ethernet + 2 × 1 Gbps Ethernet priključka
   • Načini rada (repeater / AP):WiFi repetitor; može djelovati kao dvopojasna WiFi pristupna točka putem Etherneta
   • Metoda postavljanja (jednostavnost postavljanja):Uparivanje s usmjerivačem putem WPS‑a; fleksibilna instalacija na stolu ili na zidu
   • Dodatna značajka:2.5 Gbps Ethernet priključak
   • Dodatna značajka:Montaža na stol ili zid
   • Dodatna značajka:Dizajn vanjskog naponskog priključka

2. Mercusys ME10 300Mbps WiFi repetitor i pojačivač

   [zw asin=”B09N9QP82Q” alt=”Mercusys ME10 300Mbps WiFi repetitor i pojačivač”]

   Ultra-proračunski izbor

   Provjeri cijenu

   Ako ti je stan manji, internet “osnovni paket” (tipa 50–100 Mbps), a živcira te jedan kut gdje Wi‑Fi jednostavno odustane — Mercusys ME10 ima smisla. Nije čarobni štapić za cijelu kuću, ali je dobar “flaster” za konkretan problem.

   Radi samo na 2,4 GHz (N300), što znači da ne juri brzine kao noviji AC/AX ruteri, ali zato signal ide dalje kroz zidove. Idealno za Netflix u spavaćoj, surfanje, mail, IPTV box u dnevnoj ili za hrpu pametnih uređaja — žarulje, utičnice, kamera u hodniku…

   Ja sam ga jednom stavio u hodnik između rutera i radne sobe. Prije toga Zoom poziv je “puckao”, nakon toga sve normalno. Ključ je samo ne gurati ga u najgoru rupu bez signala. LED ti sve kaže:

   • Zeleno – okej si, ostavi ga tu.
   • Narančasto – previše se praviš pametan, približi ga ruteru.

   Što je stvarno plus

   • WPS tipka – pritisneš na ruteru, pritisneš na ME10 i gotovo. Nema šetanja po postavkama, što je spas ako postavljaš nekome tko te zove za svaku sitnicu.
   • Ima Ethernet priključak, pa ga možeš okrenuti i u obrnuti smjer: dovučeš kabel, a on ti tu “izraste” u Wi‑Fi točku. Korisno za garažu ili radnu sobu.

   A što mu je minus

   Ako imaš optiku 300+ Mbps ili veći stan/kuću, ovaj repeater će ti biti usko grlo. Nije za gamere koji traže niske pingove, niti za 4K streaming u svakoj sobi. Za to ideš na dual‑band ili mesh, pa makar to značilo dati koji euro više — tu nema prečaca.

   • Standard / generacija WiFi-ja:WiFi 4, 802.11n (N300, samo 2,4 GHz)
   • Maksimalna bežična brzina (teorijska):Do 300 Mbps (2,4 GHz)
   • Frekvencijski pojasevi:Jednopojasni (samo 2,4 GHz)
   • Ethernet priključak(-ci):1 × Ethernet priključak (brzina nije jasno navedena, koristi se za AP način rada)
   • Načini rada (repeater / AP):Zadani način repetitora; način pristupne točke (AP) putem Ethernet veze
   • Metoda postavljanja (jednostavnost postavljanja):Jednodavno WPS postavljanje jednim dodirom; alternativna konfiguracija putem weba/aplikacije; pomoć pri postavljanju LED‑a
   • Dodatna značajka:Višebojna signalna LED
   • Dodatna značajka:Vrlo kompaktan faktor forme
   • Dodatna značajka:Ultralagana težina od 90 g

3. AVM Fritz Repeater 6000 WiFi 6 (njemačka verzija)

   [zw asin=”B092VWMBZ2″ alt=”AVM Fritz Repeater 6000 WiFi 6 (njemačka verzija)”]

   Najbolji ukupno

   Provjeri cijenu

   AVM FRITZ!Repeater 6000 je onaj komad opreme koji kupiš jednom i onda prestaneš razmišljati o Wi‑Fi‑ju. Doslovno. Ako imaš stan s debelim zidovima ili kuću na dva kata, znaš onaj osjećaj kad Netflix krene “razmišljati” usred utakmice? Ovo je lijek za to.

   Radi se o tri-band Wi‑Fi 6 repeateru: dvije 5 GHz mreže plus jedna 2.4 GHz. U praksi to znači da ti jedan “autoput” ostaje čist samo za komunikaciju s routerom (backhaul), dok drugi služi za mobitele, laptope, TV. Nema gužve, nema “ko mi krade internet”.

   Prednosti (pros) – ono zbog čega ga vrijedi platiti

   Najveći plus?

   Ako imaš optički internet 1 Gbit/s ili više, ovaj repeater ga stvarno može progurati kroz stan — nisam pričao “na papiru”, nego testirao u dnevnoj, kuhinji i čak na balkonu. Brzine su bile ozbiljne, ne ono “dobro, za Wi‑Fi”.

   Još jedna stvar koju volim: 2.5 GbE port.

   To ti dođe kao brza traka za:

   • spajanje repeatera LAN kabelom na glavni router (stabilniji mesh)
   • direktno povezivanje NAS‑a, gaming PC‑a ili radne stanice

   FRITZ! se jako lijepo slaže s njihovim vlastitim routerima (tipa Fritz!Box 7590 AX), ali i s drugim brendovima — WPS tipka i za par minuta si gotov.

   Mane (cons) – sitnice koje mogu zasmetati

   Nije mali. Ako si navikao na one jeftine “plug-in” repeaterčiće što vire iz utičnice, ovaj djeluje kao mini router. Treba mu police ili neki kutak.

   Druga stvar: ovo je njemačka verzija. Sučelje i upute su primarno na njemačkom. Ako ti je to tlaka, može smetati; ako ti je “Guten Tag” maksimum vokabulara, računaj da ćeš malo klikat napamet dok ne pohvataš gdje je što.

   Ali… kad jednom sve podesiš, miran si godinama. I to je zapravo najveća vrijednost — manje živciranja, više stvarnog korištenja interneta.

   • Standard / generacija WiFi-ja:WiFi 6, 802.11ax (do 6000 Mbps)
   • Maksimalna bežična brzina (teorijska):Do ukupno 6000 Mbps (2 × 2400 Mbps na 5 GHz + 1200 Mbps na 2,4 GHz)
   • Frekvencijski pojasevi:Tri-radijski: 2 × 5 GHz + 1 × 2,4 GHz (WiFi 6)
   • Ethernet priključak(-ci):1 × 2,5-gigabitni LAN priključak
   • Načini rada (repeater / AP):WiFi repetitor/mesh čvor; LAN most / AP putem 2,5G LAN-a
   • Metoda postavljanja (jednostavnost postavljanja):Postavljanje WPS-a; integrira se u FRITZ! Mesh; uključene su upute za brzo pokretanje
   • Dodatna značajka:Dizajn trostrukopojasnog radija
   • Dodatna značajka:Inteligentni odabir pojasa
   • Dodatna značajka:Uključeni mrežni kabel

4. Fritz!Repeater 1700 Wi-Fi 7 Mesh pojačivač

   [zw asin=”B0FPDFJ4GR” alt=”Fritz!Repeater 1700 Wi-Fi 7 Mesh pojačivač”]

   Sljedeća generacija, otporno na budućnost

   Provjeri cijenu

   Fritz!Repeater 1700 je onaj mali komad plastike koji ti spasi živce kad ti Wi‑Fi u spavaćoj sobi padne na razinu “2 crtice i buffering”. Posebno ako već imaš FRITZ!Box — tada se sve ponaša kao jedna velika, dobro uigrana ekipa, a ne kao gomila slučajnih uređaja koji se svađaju oko signala.

   Uštekaš ga direktno u utičnicu, bez kabela koji vise kao loša božićna dekoracija. Wi‑Fi 7 ovdje nije čista marketinška naljepnica — u praksi to znači da 4K Netflix, Teams poziv i klinci na PlayStationu mogu raditi paralelno, bez paničnog “tko je sad upalio YouTube?”. Deklariranih do 3.600 Mbps zvuči kao SF, ali poanta je da ima dovoljno “trake” za moderni stan ili manju kuću.

   Povezivanje je skoro pa dosadno jednostavno: pritisneš WPS na ruteru, WPS na repeateru, pričekaš par treptaja i gotovo. Ako imaš FRITZ!Box, dobit ćeš puni mesh: isti naziv mreže, automatsko prebacivanje između soba, zajedničke postavke. S drugim ruterima radi korektno, samo bez tih finih “luxury” detalja.

   LAN priključak? Zgodan za gaming PC, TV ili stariji media player. Ja sam ga jednom uštekal u TV u dnevnoj — odjednom HBO Max više nije razmišljao svake dvije minute je li mu HD previše.

   Prednosti

   • Wi‑Fi 7 + mesh s FRITZ!Boxom — idealno za stanove gdje je jedan ruter premalo
   • Jednostavna instalacija (WPS) — nema polusatnog klikanja po admin sučelju
   • Gigabit LAN za stabilnu vezu na ključnim uređajima
   • WPA3/WPA2 i redoviti FRITZ!OS updateovi — manje brige oko sigurnosti

   Nedostaci

   • Najviše smisla ima uz FRITZ!Box; s drugim ruterima je “samo” dobar extender
   • Utičnica mu je stalno zauzeta — ako ti ih u stanu kronično nedostaje, to zna živcirati
   • Standard / generacija WiFi-ja:WiFi 7, 802.11be (do 3600 Mbps)
   • Maksimalna bežična brzina (teorijska):Ukupno do 3600 Mbps
   • Frekvencijski pojasevi:Dvofrekventni Wi‑Fi 7 (pojasevi nisu eksplicitno razdvojeni, do 3600 Mbps)
   • Ethernet priključak(-ci):1 × Gigabit LAN priključak
   • Načini rada (repeater / AP):WiFi 7 mesh repetitor; može poslužiti žičane uređaje putem Gigabit LAN-a (upotreba u mostu/pristupnoj točki)
   • Metoda postavljanja (jednostavnost postavljanja):Jednostavna WPS konfiguracija; FRITZ! mesh integracija; uključen vodič za brzi početak
   • Dodatna značajka:Podrška za Wi‑Fi 7
   • Dodatna značajka:Kompaktna dubina 3,7 cm
   • Dodatna značajka:Redovita FRITZ!OS ažuriranja

5. Mercusys ME30 AC1200 pojačivač dometa WiFi repetitor

   [zw asin=”B0971K7H8L” alt=”Mercusys ME30 AC1200 pojačivač dometa WiFi repetitor”]

   Najbolja vrijednost

   Provjeri cijenu

   Ako imaš stan u zgradi iz ’80-ih ili kuću s debelim zidovima, znaš onaj trenutak kad ti Netflix stane baš na najzanimljivijem dijelu. U dnevnoj sve leti, a u spavaćoj sobi — Wi‑Fi kao dial-up. Tu se Mercusys ME30 AC1200 ponaša kao mali vatrogasac za “mrtve zone”.

   Radi na dvije frekvencije: 2.4 GHz za “obične” stvari (mail, news, WhatsApp) i 5 GHz za Netflix, YouTube, Teams sastanke. Na papiru ide do 867 Mbps na 5 GHz i 300 Mbps na 2.4 GHz, što je za HD streaming i lagani gaming više nego pristojno — naravno, pod uvjetom da ti glavni router nije fosil.

   Meni se svidjelo što se ne moraš igrati IT stručnjaka. Pritisneš WPS gumb na routeru, WPS na ME30, pričekaš da LED prestane glumiti disko i gotovo. Ako ne voliš WPS, možeš sve riješiti preko aplikacije — praktično kad podešavaš roditeljima pa ne želiš objašnjavati što je “gateway”.

   Pros – gdje briljira

   • Radi s gotovo svakim routerom, ne moraš ništa mijenjati
   • LED ti točno pokaže stojiš li na dobrom mjestu (preblizu/previše daleko od routera)
   • Može raditi i kao AP mode: spojiš ga Ethernet kabelom i dobiješ novi Wi‑Fi hotspot

   Cons – gdje škripi

   • Ethernet port je samo 10/100 Mbps — za gigabitne korisnike to je usko grlo
   • Nije za hardcore gamere koji broje svaki milisekund pinga
   • Ako ti je već ulazni internet spor, extender neće napraviti čudo, samo će proširiti postojeću muku

   Ako ti je cilj: “da mi svugdje po stanu normalno radi Netflix i mobitel”, ME30 je vrlo razuman, povoljan kompromis. Ako ganjaš savršene brojke u Speedtestu — traži višu klasu.

   • Standard / generacija WiFi-ja:WiFi 5, 802.11ac + 802.11n (AC1200 dvopojasni)
   • Maksimalna bežična brzina (teorijska):Do 1200 Mbps ukupno (867 Mbps na 5 GHz + 300 Mbps na 2,4 GHz)
   • Frekvencijski pojasevi:Dvofrekventni (2,4 GHz + 5 GHz, AC1200)
   • Ethernet priključak(-ci):1 × 10/100 Mbps Ethernet priključak
   • Načini rada (repeater / AP):WiFi pojačivač dometa; AP način rada podržan putem Etherneta
   • Metoda postavljanja (jednostavnost postavljanja):WPS tipka za brzo usklađivanje; upravljanje putem aplikacije; LED indikator jačine signala za pozicioniranje
   • Dodatna značajka:Dvopojasne AC1200 brzine
   • Dodatna značajka:LED indikator položaja
   • Dodatna značajka:Ethernet za žičane uređaje

Čimbenici koje treba razmotriti pri odabiru wifi proširivača

Kad birate WiFi pojačivač signala, trebate uskladiti njegovu pokrivenost s rasporedom svog doma, provjeriti brzinu i WiFi standard (poput WiFi 5 ili WiFi 6) te odlučiti treba li vam doista dvopojasni uređaj ili je dovoljan jednopojasni. Također je korisno potražiti Ethernet priključke za žičnu vezu prema glavnom routeru, što može pružiti stabilniju vezu, osobito za igranje ili streaming. Ne zaboravite sigurnosne značajke, poput WPA3 ili barem WPA2 enkripcije, kako biste proširenu mrežu održali jednako sigurnom kao i glavnu.

Područje pokrivenosti i raspored

Kad ljudi kupuju Wi‑Fi extender, većina gleda najveći broj na kutiji: “do 300 m² pokrivenosti”. Nažalost, to je otprilike kao prospekt za stan – na papiru sve savršeno, u praksi pola toga pojede beton i armatura.

Kreni od svog stana ili kuće, ne od marketinga.

Koliko kvadrata? Jedna ili dvije etaže? Imaš hodnik u obliku slova L, debeli zid iz ’70‑ih, stubište? Prosječan extender realno doda otprilike 1–2 sobe, tih nekih 30–60 metara, ali to vrijedi samo u “normalnim” uvjetima, bez tri zida i garderobe usred puta.

Ja sam jednom pametno stavio extender iza TV‑a, tik uz metalni stalak. Rezultat? Signal je izgledao super na papiru, ali Netflix je štucao svakih par minuta.

Od tada gledam “neprijatelje” signala:

• debeli nosivi zidovi
• metalne pregrade i ormari
• beton, cigla, kamene stepenice
• folije u izolaciji (često u novijim zgradama)

Kad biraš mjesto, ne filozofiraj previše, ali drži se par pravila: uređaj stavi negdje na pola puta između routera i mrtve zone, gdje ti Wi‑Fi s glavnog routera još uvijek nije očajan. Ako vidi “mrvicu” signala, tvoj YouTube će to osjetiti.

Puno pomaže i da su router i extender “u ravnini” — ista etaža, što manje kutova od 90°. Ako imaš katnicu, ozbiljno razmisli o jednom po katu, umjesto da mučiš jedan jadni extender kroz ploču i armaturu.

I još jedan trik koji rijetko tko spominje:

pokušaj da se pokrivanja routera i extendera preklapaju oko 20–30%. Ne preblizu, ne predaleko. Kao kad pališ drugu lampu u hodniku — ne želiš mrkli mrak između.

Brzina i Wi-Fi standard

Kad jednom skužiš gdje extender mora stajati, iduće pitanje je: *koliko je zapravo dobar* ili će ti samo skupljati prašinu na polici.

Ja sam jednom uzeo “povoljni” extender jer je bio 15 € jeftiniji. Na papiru super, u praksi — Netflix ko’ da ide preko dial-upa. Od tad gledam prvo standard, tek onda cijenu.

Ako ti je ruter Wi‑Fi 5 (AC) ili Wi‑Fi 6 (AX), drži se istog ili novijeg standarda na extenderu. Nema smisla baciti 400–500 € na optiku, a onda to gušiti starim N‑extenderom koji jedva diše.

Ono što realno mijenja igru:

• Oznake brzine (AC1200, AX3000, AX6000…) — shvati ih kao “klasu auta”. Ako imaš 500 Mbps internet, nemoj uzet nešto što jedva vuče 300 Mbps.
• Širina kanala 80 ili 160 MHz — bitno ako u kući imaš gamera, 4K streaming i još netko radi od doma na Teamsu. Kad svi kliknu “Join meeting” u isto vrijeme, tu se vidi razlika.
• MIMO 2×2 ili 4×4 — više antena = više “traka” na cesti. Manje gužve, manje nerviranja.

+ Prednosti pametnog izbora

• stabilniji ping u igrama (CS2, Valorant, FIFA — manje rage quitova)
• 4K HDR bez ružnog “buffering” kruga
• lakše gura 10+ uređaja (mobiteli, TV, laptopi, pametne žarulje…)

– Ako pogriješiš…

• platiš 40–60 € za uređaj koji ti zakuca mrežu čim netko upali TikTok u drugoj sobi
• novi ruter + stari extender = sve radi po sporijem, starijem standardu
• sigurnost: bez WPA3 si praktički na “ključu ispod otirača”

Ako kupuješ sada, traži Wi‑Fi 6 (AX), MU‑MIMO, OFDMA i WPA3. To je trenutno “sweet spot” — dovoljno moderno da traje nekoliko godina, a da ne platiš pola plaće.

Jednopojasni naspram dvojnopojasni

Kod proširivača signala svi prvo gledaju brzinu i standard, ali u praksi te puno češće “izuje iz cipela” jedno drugo pitanje: single‑band ili dual‑band. To je doslovno razlika između starog Yuga i pristojnog novijeg automobila — oba te dovezu, ali ne baš jednako ugodno.

Single‑band radi samo na 2,4 GHz. To je onaj “tvrdoglavi” band koji ide kroz dva zida, špajzu i još malo stubišta. Zbog toga ga ljudi vole u starijim zgradama i kućama s debelim zidovima. Mana? Na toj frekvenciji visi pola kvarta: susjedov stari router, baby monitor, pametni usisavač, pa i mikrovalna zna “zapištati” u istom spektru. Brzine oko 300 Mbps na papiru, u stvarnosti često i manje — dovoljno za Netflix u Full HD, ali ne baš bajno kad ti klinci upale YouTube, a ti pokušavaš raditi na VPN‑u.

Dual‑band dodaje i 5 GHz. To je kao da odjednom dobiješ još jednu prometnicu samo za sebe — manje gužve, više prometa, sve ide glađe. Tu se osjeti razlika čim imaš bržu optiku (tipa 300+ Mbps) ili koristiš PS5, 4K streaming, videopozive po cijeli dan.

Prednosti i mane, bez uljepšavanja

Single‑band – plus/minus:

• + Bolje probija zidove i katove
• + Često jeftiniji
• − Češće gužve i smetnje
• − Ograničena brzina

Dual‑band – plus/minus:

• + Brži i stabilniji internet na 5 GHz
• + Idealno za gaming, 4K, više korisnika odjednom
• − Lošiji domet 5 GHz kroz betonske zidove
• − Zna biti koji desetak € skuplji

Ako imaš starije uređaje, živiš u zgradi iz ’70‑ih i samo gledaš serije — single‑band će odraditi posao.

Ako u kući imate par laptopa, konzolu, smart TV i svi ste online u isto vrijeme… uzmi dual‑band i miran si par godina unaprijed.

Ethernet priključci i pozadinska veza

Kad biraš Wi‑Fi extender, svi prvo gledaju “koliko crta hvata” i podržava li Wi‑Fi 6, a Ethernet portovi ostanu totalno u sjeni. A upravo oni odlučuju hoćeš li imati “ok internet” ili uredno, mirno more bez lagova.

Ja sam jednom uzeo neki jeftini extender s 10/100 portom, spojio ga na optiku od 500 Mbps i pitao se zašto mi Netflix na TV‑u štuca. Krivac? Port star kao ADSL.

Stvar je jednostavna: žičani backhaul (extender spojen LAN kabelom na router) skida ogroman dio prometa s Wi‑Fi‑ja. Manje gužve u zraku — više stabilnosti, bolji protok, niži ping. Pogotovo ako igraš online, gledaš 4K ili imaš klince koji sve živo streamaju.

Prednosti Ethernet backhaula

• s Wi‑Fi kaosa prelaziš na “autocestu” — konzola, TV ili PC dobivaju *stalnu* brzinu
• signal iz extendera ne ovisi o tome koliko je zida između njega i routera
• ping u igrama padne s “razbija tipkovnicu” razine na “može se živjeti”

Gdje te može zeznuti

Ako uzmeš extender samo s 10/100 portom, svaka brža veza od ~90 Mbps bit će zagušena. Tu već traži barem jedan Gigabit port.

Imaš NAS ili linkove preko 1 Gbps? Gledaj modele s 2.5 Gbps ili multi‑gig portom (to danas nude bolji Asus, TP‑Link Deco, UniFi…).

Još jedna kvaka: ako radiš AP mod, provjeri podržava li *bridge* ili *DHCP passthrough*. Ja sam jednom završio s dvostrukim NAT‑om pa printer više nitko nije mogao pronaći u mreži. Sat vremena živčanog klikanja, a rješenje je bilo — jedna kvačica u postavkama.

Uglavnom: Wi‑Fi je fora, ali kabel ti i dalje radi prljavi posao. I to jako dobro.

Podrška za sigurnost i enkripciju

Prije nego što te ponese Wi‑Fi 6 logo i obećanja o “raketnoj” brzini, stani na loptu: sigurnost ti je važnija od još par stotina megabita. Brzina je fora… dok ti susjed ne “useli” u mrežu.

Prva stvar koju gledam na svakom extenderu je šifriranje. Ako piše samo WPA ili, još gore, WEP — to preskačem bez razmišljanja. Traži barem WPA2‑AES, a idealno WPA3. To ti je razlika između obične brave na vratima i kvalitetne protuprovalne brave. Jedno “otvori” klinac s YouTube tutorijalom, drugo baš i ne.

Onda dolazi usklađenost s ruterom. Ako ti je, recimo, ruter od operatera već na WPA3/WPA2 mixed‑modeu, a extender to ne zna pratiti, cijela mreža se može spustiti na slabiju zaštitu. Dogodilo mi se jednom da sam zbog jeftinog extendera srozao cijelu kućnu mrežu na stari WPA2 — i skužio tek kad sam kopao po postavkama jer mi nije bilo jasno zašto mi novi laptop javlja “mreža nije optimalno zaštićena”.

Prednosti

• WPA3 ili barem WPA2‑AES — danas je to minimum, ne “luksuz”
• HTTPS sučelje ili pristojna, sigurna aplikacija (TP‑Link, ASUS, AVM/Fritz! Box to uglavnom imaju sređeno)
• Mogućnost promjene zadanog admin korisnika i lozinke odmah prvi dan

Nedostaci (ako ih ignoriraš)

• Bez redovitih firmware nadogradnji ostaješ s rupama u sigurnosti godinama
• Bez gost mreže i client isolationa gosti ti praktički hodaju po istoj mreži kao tvoj laptop s internet bankarstvom
• Za urede i coworkinge, izbjegavanje WPA‑Enterprise/RADIUS znači cirkus kad više ljudi dijeli jednu lozinku

Ako kupuješ extender, gledaj ga kao “produžetak brave”, ne samo “produžetak signala”. Sve ostalo je skupi kompromis.

Jednostavnost postavljanja i WPS

Kad pričamo o extenderima, cijela poanta je da ih ne podešavaš duže nego što ti treba da skuhaš kavu. Nitko nema živaca klikat po nekakvim “Advanced settings” izbornicima.

Ako tvoj ruter ima WPS dugme, tu si na dobitku. Stisneš WPS na ruteru, onda WPS na extenderu, pričekaš kojih minutu–dvije… i gotovo, mreža produžena. Nema ukucavanja lozinki, nema “koji je sad ovo SSID”. Ako si ikad spajao Bluetooth zvučnik — otprilike taj nivo mozganja.

Ako WPS ne koristiš (ili ga nemaš, što je čest slučaj s jeftinijim ISP ruterima), traži extender koji ima normalno web sučelje ili aplikaciju. Najbolje je kad:

• početno korisničko ime i lozinka stoje otisnuti na samom kućištu
• onboarding kroz aplikaciju ide korak po korak, bez “pogodite što sad slijedi” osjećaja

Ja sam jednom uzeo neki no-name extender za 15 € samo zato što je bio na akciji. Radi on, ali je imao sučelje kao iz 2008. godine — pola prijevoda nedostaje, pola tipki ne radi u Chromu. Štednja od 10 € se vrlo brzo pretvori u psovanje.

Prednosti

Dobra stvar kod ozbiljnijih modela (TP-Link, AVM Fritz!, Asus…) je što ubacuju par sitnica koje ti *stvarno* olakšaju život:

• višebojni LED koji ti odmah pokaže stojiš li u zoni “super”, “može proći” ili “preblizu/budalo, pomakni ruter”
• preklopnik ili jasan izbornik za odabir: *repeater* ili *access point*
• jasno napisana uputa da prvo podešavanje radiš u dometu rutera, pa tek onda seliš extender na konačno mjesto

Nedostaci

Mana? Ako to ignoriraš i naslijepo ga zabiješ u najudaljeniju utičnicu u hodniku, dobit ćeš mrežu koja postoji samo na papiru — barovi signala lijepi, internet jedva puže.

Kompatibilnost mreže i buduća otpornost

Prvo pitanje koje uvijek čujem: *“Hoće li mi ovaj extender raditi s novim routerom za par godina, ili kupujem dvaput?”*

I tu kreće prava priča o standardima i mesh‑u.

Ako već ulažeš, gledaj da se router i extender “pričaju istim jezikom”. Ako imaš Wi‑Fi 6 router (802.11ax), nema smisla uzeti neki stari Wi‑Fi 5 repeater za 25 €. A ako ciljaš na novije Wi‑Fi 7 (802.11be) modele — tipa Asus ZenWiFi ili TP‑Link Deco BE seriju — dobro je odmah upariti sve u tom rangu, da za dvije-tri godine ne psuješ po stanu jer ti Netflix šteka u spavaćoj.

Prava razlika? Mesh vs. obični repeater.

Mesh ti je kao jedan veliki stan s više soba, ali *jednim* ključem. Jedan SSID, automatsko prebacivanje između frekvencija, uređaji sami biraju najbolji signal. Repeater je više kao da imaš još jedna vrata s drugim ključem na hodniku — radi, ali živcira.

Prednosti

Kod ozbiljnog mesh sustava traži:

• podršku za 802.11r/k/v, da ti se mobitel ne “lijepi” za router u hodniku dok šetaš u dnevni
• multi‑radio dizajn i 160 MHz kanale — to je bitno kad jednog dana svi u kući krenu streamati 4K i igrati u isto vrijeme

Tu je i priča o *backhaulu*. Ako možeš, uzmi model s gigabitnim ili 2.5G Ethernet backhaulom. Kad sam jednom spojio satelite samo bežično, brzina je izgledala super na papiru… a u stvarnosti, Teams je krčio kao radio s tavana.

Mane (ako to ignoriraš)

• češće pucanje veze između soba
• uređaji ti vise na krivom čvoru i sve usporavaju
• sigurnosne zakrpe izostanu, pa za tri godine tražiš novi set za 200–300 €

Uglavnom — bolje jednom stati, pročitati podržane standarde i mesh mogućnosti, nego kasnije loviti “mrtve kutove” po stanu kao Wi‑Fi egzorcist.

Često postavljana pitanja

Može li WiFi pojačivač poboljšati latenciju za online igranje i video pozive?

Da, ali samo u određenim situacijama. Imat ćete bolje kašnjenje ako proširivač koristi Ethernet povratnu vezu, ima dvopojasnu ili tropojasnu podršku i nalazi se na pola puta do vašeg usmjerivača. U suprotnom, često dodaje dodatno kašnjenje skoka i povećava jitter.

Koliko se uređaja može istovremeno povezati na WiFi pojačivač signala?

Obično povezujete 15–30 uređaja, iako jeftiniji proširivači podržavaju manje. Zamislite seoski bunar: svaki dodatni korisnik usporava protok. Slobodni ste pozvati sve, ali vaši streamovi i igre će trpjeti nakon što gomila nadvlada kapacitet.

Podržavaju li Wifi proširivači gostujuće mreže odvojene od moje glavne Wifi mreže?

Da, mnogi WiFi pojačivači podržavaju zasebne gostujuće mreže, ali to ovisi o modelu. Obično se to podešava u postavkama pojačivača, gdje možete omogućiti gostujući SSID, lozinku i opcionalna ograničenja pristupa.

Hoće li WiFi pojačivač raditi s mojim kombiniranim usmjerivačem-modemom koji pruža ISP?

Da, većina proširivača će raditi s vašim ISP kombiniranim uređajem; oni su poput prijateljskih odjeka vašeg postojećeg signala. Jednostavno ćete ga priključiti, odabrati mrežu svog usmjerivača, unijeti lozinku, a zatim fino prilagoditi položaj za pokrivanje.

Kako WiFi ekstenderi rješavaju roaming između katova u višekatnim kućama?

Ne upravljaju pametno roamingom; tvoj uređaj odlučuje kada će se prebaciti. Često ćeš se predugo zadržati na slabijem signalu. Koristi jedan SSID, omogući brzo roaming ako je dostupno ili razmisli o mesh sustavu za glađe prijelaze.